Odgovore na pitanja koje aspekte suvremenih izazova komunikacije, medija i novinarske profesije studenti mogu iskoristiti kako bi poboljšali svoje znanje i pozicionirali se bolje na tržištu rada, nudi upravo studij komunikologije, medija i novinarstva, kao jako dobar spoj teorijskih i praktičnih znanja i vještina, ističe profesor s Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever dr. sc. Petar Kurečić koji je diplomirao, magistrirao i doktorirao u području geografije i politologije. Imali smo priliku kroz razgovor saznati više o njegovom radu u znanosti i obrazovanju, kao i na Sveučilištu Sjever, a uz to čuti koji su njegovi ideali koji ga vode kroz znanstveni put i kako je geografija i geopolitika postala fokus njegovih interesa.

Obiteljski sam bio “usmjeren” na geografiju, koja je bila i ostala moja “prva ljubav” kad je znanost u pitanju, a posebno regionalna i politička geografija, jer sam od najranije mladosti bio okružen geografskim kartama i atlasima, kao afinitetu koji je primarno moj otac prenio na mene. Moji roditelji su se naime upoznali na studiju geografije u Zagrebu te je to bila i ostala obiteljska crta. Kasnije sam, tijekom studija geografije, otkrio afinitet prema politologiji i politici te sam upisao i izvanredni studij politologije. Vrlo rano sam otkrio interdisciplinarnost, a drago mi je i da sam upisao i završio znanstveni magisterij. Mogu izraziti akademsku zahvalnost svom mentoru prof. dr. sc. Vlatku Cvrtili, koji mi je bio mentor i za diplomski i za magistarski rad, a u konačnici i su-mentor za doktorsku disertaciju, uz prof. dr. sc. Zorana Stiperskog. Doktorat sam upisao u posljednjoj generaciji prije uvođenja doktorskih studija, a od 2018. g. predajem na doktorskom studiju Mediji i komunikacija Sveučilišta Sjever, tako da smatram da mogu napraviti usporedbu između tadašnjih i sadašnjih koncepata i izazova studija. U međuvremenu sam, samostalno i u su-autorstvima, objavio jedan značajniji broj radova i podnesaka s konferencija, a posebno su mi dragi samostalni radovi objavljeni u Hrvatskom geografskom glasniku i Političkoj misli, te radovi, uglavnom u su-autorstvima, u hrvatskim i inozemnim znanstvenim časopisima. Od zaposlenja na Sveučilištu Sjever, u posljednjih 10 godina, razvio sam i brojne međunarodne znanstvene kontakte te uz institucionalnu potporu pokrenuo suradnju između naše ustanove i visokoškolskih ustanova u inozemstvu.

Geopolitika je jedno od glavnih područja kojima se bavite. Odakle interes upravo za to područje?

Pošto je interes za geografiju i zemljovide uvijek postojao, u jednom trenutku sam razvio i interes za povezivanje s politikom i geografskim čimbenicima koji utječu na politiku, posebice međunarodnu. Pojednostavljeno rečeno, geopolitika je određeni „preduvjet“ istraživanja međunarodnih odnosa, a geografski čimbenik je u istima najtrajniji, a kroz povijest je smatran i najvažnijim. I suvremeni ratovi su primarno ratovi za teritorije i njihovu kontrolu, a upravo to su objekti koje geopolitika istražuje – značenje teritorija i mogućnosti njihove kontrole, kao i eksploatacije resursa, pri čemu ulazimo u sferu geoekonomije. Uvijek se sjećam riječi uvažene profesorice političke povijesti Livije Kardum, čiji sam student imao čast biti, koja mi je svojedobno ukazala na važnost geopolitike i rekla otprilike ovo: Kolega, gotovo cijela povijest ljudskog roda se vrti oko toga tko je kome i kako oteo ili pokušao oteti neki komad zemlje (prostora).

Sveučilište Sjever jedno je od najmlađih javnih sveučilišta u RH. Zbog čega biste mladima koji su pred izborom svog daljnjeg obrazovanja preporučili da izaberu Sjever?

Sveučilište Sjever svakako je dobro pozicionirano i geografski kao jedino sveučilište na sjeveru Hrvatske, kao i konceptualno, s dijapazonom studija, koji omogućavaju visoku profesionalnu prepoznatljivost i zapošljivost studenata. Mogu istaknuti i manje grupe studenata u nastavi za praktičnu nastavu, laboratorije i studije, koji omogućavaju da studenti na čitavom nizu studija koji imaju naglasak na praktičnoj nastavi, zaista i nauče znanja i vještine koje su im potrebne. U oba sveučilišna centra, u Varaždinu i u Koprivnici, broj ovakvih poligona za praktičnu nastavu se i povećava i nabavlja se nova oprema, kako bi ostali u tijeku s potrebama. Također, razvili smo i suradnju s mnogim ustanovama iz javnog te poduzećima iz realnog sektora koji našim studentima omogućuju obavljanje stručne prakse. Stipendiramo određen broj studenata, koji se kontinuirano povećava. Razvijamo kontinuirano međunarodnu znanstvenu i stručnu suradnju, pri čemu je meni osobno najdraži ERASMUS+ program, koji studentima, nastavnom i ne-nastavnom osoblju omogućuje akademsku razmjenu s visokoškolskim ustanovama iz europskih i vaneuropskih država.

Između ostalog, obnašali ste i dužnost dekana Visoke poslovne škole Zagreb, danas ste profesor na Odjelu za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever. S obzirom na iskustvo u visokoobrazovnom sustavu kakav je Vaš pogled na današnji obrazovni sustav i koje bi se promjene trebale dogoditi kako bi on bio što bolji?

Čini se da u našem društvu postoji opća „inflacija“ odlikaša i hiperodlikaša. Ova „inflacija“, zasnovana na strahu nastavnika pred roditeljima, uvelike se raspline na državnoj maturi, kad se pokaže da brojne izvrsne ocjene uvelike nisu zasnovane na znanju. Na fakultetima pak postoje studentske ankete, koje su obvezne i za koje sam siguran da kod dijela kolega makar nesvjesno proizvode strah i pozitivnu naklonost (bias), prema davanju boljih ocjena općenito, tj. smanjivanju kriterija za prolaz na ispitima. Današnje vrijeme je „brže“ i traže se neka nova znanja. Više je naglasak, na mnogim studijima, na praktičkim znanjima i vještinama. Znanja više nisu tako duboka i apsolutna, ali se puno brže mijenjaju. Sustav stoga zahtijeva stalno promišljanje i poboljšavanja i stječe se ponekad dojam, kao i kod drugih društvenih podsustava, da je previše birokratiziran, a istodobno trom.

Koja je Vaša ideja vodilja pri radu sa studentima i što je ono najvažnije što im želite prenijeti?

Osnovna misao je pokušati studentima približiti studij i predmete koje predajem te razbiti predrasude o tome da je studentima nastavno gradivo ili profesor prepreka do uspjeha. Jedina prepreka koja postoji je u njima samima. To je od okoline nametnut otpor prema znanju i učenju, koji nameće današnje društvo i iskrivljena negativna percepcija znanja. Osim prenošenja znanja iz predmeta, praćenog digresijama i primjerima, sa studentima pokušavam razgovarati o gradivu društvenih predmeta iz srednje škole, gdje uviđam koliko se stvari danas brzo zaboravljaju, pri čemu mladi ljudi ostaju zakinuti za trajnost i svrhu znanja. Učenje nije za ocjenu ili nagradu od roditelja. Naprosto je neprihvatljivo da većina mladih ljudi, koji su izašli iz gimnazija prije godinu dana, ne zna npr. koliko ima meridijana i paralela, osnovne stilske figure hrvatskog jezika, nijednog od pet otaca sociologije, koje godine je bila Francuska revolucija, razliku između Liberije, Libije i Libanona, ili pojmova okolina, okolica i okoliš ili npr. bit, bitak i biće, tko je bila Margaret Thatcher, koliko je kvorum u Hrvatskom saboru i slično. Ili da ne znaju trenutno izvesti konkluziju iz premisa: „Svi ljudi su smrtni. Sokrat je čovjek.“ Dakako, kada krenemo otvoreno razgovarati, za većinu logičkih zaključaka i razlika među pojmovima se pokaže da ih zapravo itekako znaju objasniti, ali se boje razmišljati i još više – izreći to na glas. Profesor je tu upravo da ih potakne na razmišljanje i da razbije nametnutu lažnu percepciju da su oni koji znaju „jako pametni“, „čudni“ itd. Također ih svakako pokušavam potaknuti na učenje stranih jezika kao i stručnih pojmova, uz na hrvatskom, i na engleskom jeziku, jer je to ono što suvremeno doba zahtijeva.

Komunikologija, mediji i novinarstvo je studij koji je vrlo zanimljiv budućim studentima. Što biste izdvojili kao glavne prednosti ovog studija ali i samog Sveučilišta Sjever?

U suvremenom svijetu, komunikacija ne prestaje praktički nikada, a sudu medija i javnosti izloženi smo, čak i kao ne-javne osobe, gotovo neprekidno. Ostaje dojam da je forma postala bitnija od sadržaja. Društvene mreže postale su idealna mjesta za trolove, botove, širitelje mržnje i lažnih vijesti. Istodobno, svojim bojkotom istih te gubitkom kritičkog stava pomogli bismo upravo njima da lakše provode svoju agendu. Odgovore na pitanja koje aspekte suvremenih izazova komunikacije, medija i novinarske profesije studenti mogu iskoristiti kako bi poboljšali svoje znanje i pozicionirali se bolje  na tržištu rada, nudi upravo studij komunikologije, medija i novinarstva, kao jako dobar spoj teorijskih i praktičnih znanja i vještina. Najveći dio naših bivših studenata našao je posao u struci, a dio sadašnjih također radi u struci i želi svoje dosadašnje znanje proširiti i produbiti studiranjem upravo na našem studiju.

Autor ste znanstvene knjige Geopolitika i geoekonomija suvremenog NATO-a, kao i niza znanstvenih radova i članaka. Što je trenutno fokus Vašeg znanstvenog rada i kakvi su Vam planovi za daljnji doprinos znanosti i području kojim se bavite?

Svijet se u svim aspektima ubrzano mijenja i već nekoliko desetljeća slušamo o tzv. „kompresiji vremena i prostora", pri čemu su, uz sve iznimke, putovanja i međuljudski kontakti postali lakši nego ikada, uz sve pozitivne i negativne aspekte. Informacije su u većini dijelova svijeta danas dostupne više nego ikada prije. Ujedno se mijenja i geopolitička slika svijeta, pri čemu se događaji, poput Rusko-ukrajinskog rata, doslovce zbivaju pred našim očima i mi ih još ne možemo kvalitetno znanstveno pratiti i donositi definitivne zaključke, upravo zbog njihove aktualnosti. Trenutno se bavim istraživanjem posljedica Brexita, kao i utjecajem ljudskog kapitala na razvoj, a u planu je i istraživanje geopolitičkih posljedica „novog Hladnog rata“ NATO-a i Rusije i nastavak istraživanja geopolitičkih perspektiva Zapadnog Balkana. Velika želja ostaje napisati barem još jednu znanstvenu knjigu. Općenito se divim ljudima koji i u suvremenom dobu pišu kvalitetne znanstvene knjige i imaju strpljenja raditi na jednom takvom projektu dulje vrijeme. Uz to, planiram se više posvetiti mentoriranju studenata jer bez kvalitetnih i predanih mentora nema niti kvalitetnih akademskih građana. Osim toga, pokušavam biti prisutan u medijima i popularizirati teme kojima se bavim, a također i ostvarivati vidljivost na međunarodnim znanstvenim i stručnim portalima. Bio sam i voditelj dva međunarodna znanstveno-stručna projekta i ovo iskustvo mi također  pomaže u daljnjem radu.

Kada biste usporedili svoje vrijeme studiranja i današnje, što biste izdvojili kao prednosti ili nedostatke pojedinog razdoblja?

U vremenu mog studiranja, a još više u vremenu studiranja tzv. baby boom generacije, kada je i puno manji postotak ljudi u društvu studirao, profesor je bio „Bog“ te se njegovi postupci nisu preispitivali – što također nije bilo dobro. Uvid u pismene ispite nije postojao, kao ni slanje mailova ili pošte profesorima. Na ispit se moglo ići praktički neograničen broj puta. Profesora smo se pomalo bojali, ali mi koji smo imali veći interes, prvenstveno smo ih poštivali. I danas se sjećam praktički svakog svog profesora. Smatram međutim da smo došli u jednu drugu krajnost, na svim razinama obrazovnog sustava, te se postupci nastavnika i profesora, koliko god opravdani bili, stalno preispituju. Kriterije koji se tiču minimalnog praga prilikom polaganja ispita nisam mijenjao niti sam ikada bio pod stvarnim pritiskom mijenjati ih, pri čemu su i moja konkretna radna okolina i moj uvijek jasno izraženi stav o ovom pitanju sigurno imali utjecaja. Daljnje urušavanje kriterija vodilo bi naše društvo u ispod prosječnost te je izuzetno nepravedno prema onim učenicima i studentima koji odlične ocjene zaista zaslužuju.

Imate li savjet za današnje studente i mlade ljude pred kojima je izgradnja njihove karijere?

Mislim da je najvažnije nikada ne odustajati i da u onome što se isprva čini kao neuspjeh može kriti neki uspjeh, ako se potrudimo i prilagodimo pristup. I sam sam se na svom putu godinama nosio s onime što sam smatrao neuspjesima, dok svoje objektivno mjerljive uspjehe istodobno nisam u sebi „registrirao“. No nisam odustajao nego sam nastavljao pisati radove, radio na doktoratu, pokušavao ići na znanstvene konferencije i stručne skupove, biti članom strukovnih društava. Treba pokušati ići pravim putem i ne uzimati zasluge koje vam ne pripadaju. Treba raditi na svom unapređenju. Opći dojam je da su se moralni standardi u društvu srozali. Međutim, čovjek, ako je u njemu usađen moralni kodeks, bolje se osjeća ako je svoje uspjehe ostvario sam. Naravno da ćete se susretati s onima koji su sve ostvarili putem veza, poznanstava, uz pomoć moćnih i bogatih roditelja, ali to ne znači da ćete se bolje osjećati ako i vi to pokušate i prihvatite kao način funkcioniranja. Poštivanje akademskih vrijednosti i zaštita dostojanstva profesora, studenata i struke moraju biti na prvom mjestu.