Prikaz objava
str. 1/2

Projekt Sveučilišta Sjever 'eRadio za drugu šansu' uvršten u Odluku o financiranju projekta u okviru Europskog socijalnog fonda

Projektu Sveučilišta Sjever pod nazivom eRadio za drugu šansu, prema Odluci Ministarstva kulture i medija o financiranju projekata u okviru poziva na dostavu projektnih prijedloga “Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.”, dodijeljena su bespovratna sredstva u maksimalnom iznosu od 644.502,46 kuna.

Projekt nastoji razviti inkluzivne potencijale medija zajednice za društveno uključivanje kroz osnaživanje kapaciteta novinara i povećanu kvalitetu medijskih sadržaja studentskog internetskog Radio Pressedana, povećanje vidljivosti ranjive skupine povratnica i povratnika s odsluženja kazne zatvora u društvu te pridonijeti povećanju jednakih mogućnosti na tržištu rada i njihovoj reintegraciji u zajednicu. Početak provedbe projektnih aktivnosti predviđen je za listopad ove godine, a autorica i voditeljica projekta je doc.dr.sc. Željka Bagarić s Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo.

„Projekt eRadio za drugu šansu samostalni je projekt Sveučilišta Sjever u vrijednosti od 644.502,46 kuna, koje ovdje nastupa u svojstvu neprofitnog medijskog  proizvođača, s obzirom da ciljana skupina većinom obuhvaća studente – novinare internetskog studentskog Radio Pressedana, gdje studenti Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever od prve godine studija stječu praktična iskustva rada u elektroničkim medijima te se potiču na aktivno, stvaralačko i kreativno novinarstvo kao i djelovanje novinara u zajednici. Kroz ovaj projekt članove ciljane skupine će se prije svega senzibilizirati za poteškoće i probleme s kojima se susreću povratnici s odsluženja kazne zatvora u cilju integracije u zajednicu i postizanja društveno prihvatljivih oblika ponašanja, a zatim razviti profesionalne kompetencije za korektnu medijsku prezentaciju ove ranjive skupine u cilju povećanja njihove vidljivosti u društvu i povećanju jednakih mogućnosti na tržištu rada. Navedeno valja sagledati i u svjetlu činjenice da Varaždinska županija ima dvije kaznene ustanove na svom području (zatvor u Varaždinu i kaznionica u Lepoglavi), pa je stoga za pretpostaviti da je i prisutnost stereotipa, diskriminacije i stigmatizacije u društvu u odnosu na pripadnike ranjive skupine na višoj razini.

Za potrebe realizacije predviđenih projektnih aktivnosti na lokaciji Studentskog centra Koprivnica potpuno će se opremiti internetski radijski studio (u vrijednosti 144.000 kuna) koji će ostati u vlasništvu studentskog  Radio Pressedana. Time će  se doseći suvremeni tehnologijski i stručni standardi te dodatno animirati i motivirati studente za intenzivnije uključivanje u kvalitetnu programsku proizvodnju medijskog sadržaja. Osim toga, pridonijet će se razvijanju kompetencije studenata za cjeloživotno učenje u promicanju i primjeni poželjnih obrazaca tolerancije i socijalne inkluzije u budućem medijskom djelovanju te razvoju i širenju uključive platforme medija zajednice u njihovim radnim sredinama, što će dodatno osnažiti pozicioniranje Sveučilišta Sjever u kontekstu pružatelja, za sada, jedinstvenih programa formalnog obrazovanja novinara i stručnjaka za odnose s javnostima i komunikacije u Hrvatskoj koji obuhvaćaju jačanje socijalnih, interkulturalnih i drugih profesionalnih kompetencija studenata u okviru dimenzija socijalne inkluzije – ističe autorica i voditeljica projekta doc.dr.sc. Željka Bagarić,  koja ima bogato iskustvo u dizajniranju i provedbi projekata predpristupnih i pristupnih programa EU pomoći u području jačanja kapaciteta (PHARE 2005; PHARE 2006; IPA 2007; IPA 2010; Schengen Facility Fund 2016).  Osim toga, posjeduje kompetencije iz područja ljudskih prava i društvenog uključivanja kažnjenika te kompetencije u kreiranju i provedbi rehabilitacijskih i resocijalizaciskih programa za odrasle zatvorenike. Nositeljica je izbornih kolegija preddiplomskog i diplomskog studija Sveučilišta Sjever na temu komunikacije s ranjivim skupinama i socijalne inkluzije.

Odluka o financiranju projekata u okviru poziva na dostavu projektnih prijedloga „Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.“ objavljena je na poveznici https://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=24765.

Galerija

Izv. prof.dr.sc. Petar Kurečić sudionik međunarodnog foruma Energija Mediterana 2020.

Izv. prof. dr. sc. Petar Kurečić sudjelovao je na međunarodnom energetskom forumu, Energija Mediterana 2020. – Mediteran i energetska sigurnost, koji se održao u Splitu 24. srpnja, u organizaciji Instituta za europske i globalizacijske studije iz Splita, uz potporu dionika iz tijela državne i lokalne vlasti te energetskog sektora. Kao izlagač u drugom panelu, pod nazivom Mediteran i geopolitika energetske sigurnosti, prof. Kurečić je izložio problematiku ruskog-turskog odnosa na istočnom Mediteranu te poziciju hrvatskog LNG terminala u perspektivi budućih putova dobave plina u Europu.

„Odnos Rusije i Turske, izuzetno strateški važan, prelama se ponajviše na istočnom Mediteranu, a posebice u Siriji i Libiji. Radi se o teškom i de facto suparničkom odnosu, koji se pretvara u „partnerski“ samo kada postoji viša sila koja obje strane tjera na velike ustupke, pri čemu je Turska ipak u podređenom položaju. Sama činjenica da je Turska i dalje članica NATO saveza, a usprkos SAD-u kupuje rusko oružje i plin te taj plin pomaže transportirati prema daljnjim tržištima (plinovod Turski tok je uvelike zamijenio nikad realizirani Južni tok) dovoljno govori o složenosti odnosa u istočnom Mediteranu i tzv. južnom krilu NATO-a. Postavlja se stoga pitanje koliko dugo ovakav odnos može trajati, pri čemu SAD neće stajati po strani i dopuštati daljnje širenje utjecaja Rusije. Pritom se ovaj odnos dakako ne odražava samo na hard security nego i na energetsku sigurnost i ilegalne migracije.

LNG Terminal na našem otoku Krku, koji bi trebao početi s radom tijekom iduće godine, može se smatrati zamjenskim putem dobave plina, kako bi se osigurala što veća diversifikacija opskrbe Hrvatske i srednje Europe, a sve u skladu s energetskom politikom Europske unije. No s druge strane, ovaj terminal ne može se smatrati sredstvom koje će smanjiti ovisnost o ruskom plinu na minimum nego samo kao jedna „kockica u slagalici“. Osim toga, Rusija si, s izobiljem energenata na svjetskom tržištu i njihovim niskim cijenama ne može dopustiti da ikome uskraćuje plin i naftu iz neekonomskih razloga. Sukladno tome, svi novi LNG terminali u srednjoj Europi djeluju više kao dugoročni 'osigurači' i kao podržavanje primarno američkog i katarskog plinskog biznisa, pri čemu tranzitne države, poput Hrvatske, na transportu plina mogu zaraditi, što je dakako pozitivno“, istaknuo je izv. prof. dr.sc. Petar Kurečić.

Galerija

Marko Gregur, novi diplomand Novinarstva u Koprivnici: „Na Sjeveru sam upoznao niz ljudi kojima su ideje na prvom mjestu“

Neposredno nakon obrane diplomskoga rada na Novinarstvu u Koprivnici, 23. srpnja 2020., razgovarali smo s jednim od najpoznatijih hrvatskih mladih pisaca, Markom Gregurom.

Marko je, između ostalog, predsjednik Organizacijskog odbora međunarodnog festivala književnosti Galovićeva jesen te pokretač i predsjednik organizacijskog odbora festivala Alpe Jadran festival mladih pisaca. Glavni je urednik časopisa za književnost Artikulacije. Pojedine priče i pjesme objavljivao je u časopisima i novinama u više zemalja (Kanada, SAD, Austrija, Španjolska, Slovenija, Rusija, Bugarska, Srbija, Crna Gora, BiH) Dobitnik je više nagrada za kratku priču u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, nagrade „Ivan vitez Trnski“ za najbolji rukopis autora do 35 godina starosti iz Podravine i Prigorja te nagrade „Prozak“ za najbolji rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je šest knjiga među kojima se ističu tri romana. „Kak je zgorel presvetli Trombetassicz“, bio je u finalu nagrade „Fric“ i dobio nagradu „Katarina Patačić“. Roman „Mogla bi se zvati Leda“ bio je u finalu za nagradu „Gjalski“, a nedugo je objavio roman „Vošicki“.

Upravo ste obranili diplomski rad na Sveučilišnom diplomskom studiju Novinarstvo Sveučilišta Sjever u Koprivnici i stekli zvanje magistra novinarstva. O čemu je bio Vaš diplomski rad?

Rad se bavio novinama Demokrat koje su u Koprivnici izlazile tijekom 1919. i 1920. godine, zanimljivom razdoblju u kojemu je Koprivnica središte starokatoličkog pokreta za reformu nižeg svećenstva, što je pitanje koje, zajedno s političkim usmjerenjem novina i odnosom seljaštva i obrtništva (budući je Demokrat list obrtničke organizacije), uvelike određuje list, kako sadržajno tako i u kontekstu povijesti koprivničkog novinstva. K tome, list je tiskao Vošicki kojim se intenzivno bavim nekoliko godina, koji je i razlog da sam došao do Demokrata.

Ovo nije jedini studij koji ste završili. Možete li napraviti usporedbu među studijima koje ste pohađali?

Ono što se pamti jesu ljudi. Oni stvaraju razliku i ostaju u sjećanju. Na svakom od studija imao sam sreće upoznati i slušati pametne i drage profesore, ponekad u istoj osobi (smijeh), od kojih sam mnogo naučio. Sveučilište Sjever pokazalo se kao dinamično mjesto na kojem vlada ozračje dobrih vibracija i brojnih mogućnosti za usavršavanje i napredak. Mislim da je Hugo rekao da su zanimanja kojima se čovjek bavi samo prividnost, a stvarnost da je ideja. Na Sjeveru sam upoznao niz ljudi kojima su ideje na prvom mjestu. Kod nabrajanja se nekoga uvijek neopravdano zaboravi, ali ipak mislim da uvijek treba isticati pojedince pa meni tako sad na pamet padaju profesorice i profesori Željko Krušelj, Lidija Dujić, Magdalena Najbar Agičić i pročelnica Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo, profesorica Gordana Tkalec, koja je uvijek bila otvorena za različite vidove suradnje.

I prije upisa diplomskog studija Novinarstvo u Koprivnici, ostvarili ste zapaženu karijeru u različitim područjima. Kako to da ste se ipak odlučili za studij?

Novinarstvo, u prvom redu tisak, oduvijek je dio mojih interesa. Planiram upisati doktorski studij Mediji i komunikacija, a kako je najviša diploma koju sam ranije stekao ona stručnog specijalista međunarodnih odnosa i diplomacije to nije bilo moguće bez da završim ovaj studij. Možda malo duži put, ali ja sam od onih kojima je već i sam put cilj.

Za vrijeme studija i dalje ste bili aktivni i na poslu koji radite, i zvan njega, a završili ste i objavili i dvije knjige. Možete li nam reći nešto o tome?

Točno, tijekom studija sam čitavo vrijeme radio, organizirao i vodio niz projekata u kulturi poput Galovićeve jeseni i Alpe Jadran festivala mladih pisaca, a objavio sam i dvije knjige. Roman Mogla bi se zvati Leda objavljen je 2018. godine i dobio je priličnu pažnju. Bavi se temom umjetne oplodnje odnosno posvajanja djeteta koje do sada nisu obrađene u hrvatskoj književnosti, a škakljiva su tema i u svakodnevnom životu. Roman je za sada doživio dva izdanja, bio je u finalu za nagradu Gjalski i snimljen je kao zvučna knjiga u izdanju Hrvatske knjižnice za slijepe. Druga knjiga također je roman. Zove se Vošicki i objavljen je u travnju. Bavi se knjižarom, tiskarom i nakladnikom Vinkom Vošickim koji je obilježio podravsko nakladništvo, a najpoznatiji je ostao po tome što je 20-ih godina objavljivao djela Miroslava Krleže i imao autorska prava za djela Karla Maya za područje Kraljevine SHS. Puno sam rada uložio u taj roman, prvenstveno u istraživanje, ali isplatilo se. Reakcije čitatelja su odlične, kao i kritike, odnosno medijski odjeci.

Je li bilo teško uskladiti sve te obaveze, a još i privatan život?

Nije lako, ali gdje ima volje, ima i načina. Odnosno, ako su vam stvarnost ideje i ideje želite pretočiti u stvarnost, materijalizirati ih, sve je moguće. Pitanje je prioriteta, ništa drugo. Recimo, uopće ne gledam televiziju. Čak doma ni nemamo televizor.

Koja bi bila Vaša poruka ljudima koji rade i ne žele se vratiti na studij smatrajući da su prestari, da su već ostvarili karijeru i da im to ne treba, da neće uspjeti završiti pa im je neugodno, da je prekasno za promjene?

Strah je uvijek kočnica. On je legitiman, nekad možda čak i opravdan, ali uglavnom umišljen. U vašem je pitanju zapravo i odgovor: uglavnom se studira zbog karijere i posla, a ne vlastite izgradnje pa je logično da je ta potreba u kasnijim godinama manja. K tome, tu je mogućnost da se neki mladi ljudi pokažu spretnijima i pametnijima, sposobnijima i okretnijima, a tu nema titule na koju se može pozivati pa je lakše ne suočavati se s time. Za promjene, ili bolje reći rast i razvoj nikad nije kasno. Sjećam se, bio sam možda u ranim dvadesetima kad sam na televiziji vidio čovjeka koji je radio u splitskoj luci. Bio je već u godinama, sijed, a upravo je završavao treći fakultet. Pritom je čitavo vrijeme radio u luci. On je studirao zbog sebe i jedan je od ljudi koji su me se dojmili u životu. U svakom slučaju, ljudi kao da više pokušavaju promijeniti druge nego sebe same.

Radite li trenutno na nekom projektu?

Stalno nešto pišem, nikako da se dogodi rupa u kojoj bih bio samo u fazi inkubacije, pa tako i sad skiciram novi roman, a pišem i tekst o Vinku Vošickom za koji se nadam da će biti tema moje doktorske disertacije. Vrijeme mi odlazi i na predstavljanje romana Vošicki, a uvijek su u tijeku i kulturni projekti na kojima radim. Trenutno uređujem knjigu o Franu Galoviću koju je priredio i pogovor s novim, generacijskim čitanjem dao Mario Kolar, pripremam 27. Galovićevu jesen i novi broj književnog časopisa Artikulacije, kojemu sam glavni urednik, a tu su još i neke knjige koje moram urediti do jeseni.

Koji su Vam planovi za budućnost?

Čitati i pisati. Svakako i dalje biti na Sveučilištu Sjever. Nabaviti televizor kad mi klinci još malo narastu, da ne ispadnem manijak. Al' daljinski će biti kod mene.

Martina Konjević Možanić: Studenti se na Sjeveru ne školuju za burzu rada, nego za tržište na kojem su konkurentni

Martina Konjević Možanić novinarstvom se bavi već punih 18 godina. Preddiplomski studij novinarstva završila je 2015. godine kao studentica prve generacije novinarstva na Sveučilištu Sjever, u Sveučilišnom centru Koprivnica, a nakon toga upisala je diplomski studij Odnosi s javnostima u Sveučilišnom centru Varaždin te postala magistra odnosa s javnostima. Svoju je novinarsku karijeru započela 2002. godine u Večernjem listu gdje je radila kao vanjski suradnik/novinar, prateći aktualna zbivanja na području Varaždinske županije. Na Varaždinsku televiziju, popularni VTV, na kojem i danas radi, prvi put je ušla 2006. godine, a sve ovo vrijeme radila je kao novinarka, voditeljica i urednica.

Što Vas je privuklo novinarstvu?

U novinarstvo sam ušla sasvim slučajno. Nakon što sam već neko vrijeme radila u varaždinskom dopisništvu Večernjeg lista, u Odjelu prodaje i oglašavanja, tamošnji novinar, kasnije moj mentor, ali i kolega Kristijan Skočibušić, rekao mi je: „Pucika, koliko vidim pisati znaš, elokventna si, pa zašto ti ne bi malo krenula i u naše, novinarske vode…“ Zahvaljujući njemu, ali i tadašnjem voditelju varaždinskog dopisništva Željku Pavleku, koji me također poticao na pisanje, krenula sam pisati tekstove. Najprije su to bili potpisi pod sliku, vijesti, izvještaj, ankete, da bi se kasnije odvažila i na intervjue, reportaže, putopise… Kad se samo sjetim koliko puta su me vraćali da ponovno napišem tekst pa barem to bio i potpis pod sliku, ali danas sam im na tome itekako zahvalna.

Koje su prednosti novinarskog posla, a što je nedostatak?

Biti novinar nije samo posao, za mene je to poziv, način života, izazov. Novinarski posao jedan je od najdinamičnijih i najraznolikijih. Ono što bih navela kao prednosti rada jest stjecanje i razvijanje novih znanja i vještina, stvaranje novih kontakata, svestranost, proširivanje vidika, i to je ono što mi se i najviše sviđa u novinarskom poslu i zbog čega mogu reći da nisam pogriješila što sam odabrala to zanimanje. Ono što mi se najmanje sviđa kad je novinarski posao u pitanju to je njegov imidž u društvu. U svakom žitu ima kukolja pa tako i u novinarstvu, ali brojni su novinari koji kvalitetno rade svoj posao, pridržavaju se profesionalnih i etičkih standarda, pokušavaju biti neovisni. I zbog toga „kukolja u žitu“ možemo se boriti samo obrazovanjem i dogovornošću. Novinari zaslužuju bolji imidž u društvu,  zaslužuju bolja prava, bolji standard,  zaslužuju da se poštuje profesionalizam ispred manipulacije i senzacionalizma.

Je li Vam bavljenje novinarstvom donijelo i poneka loša iskustva?

U svakom poslu postoje dobra i loša iskustva pa tako i u novinarstvu. Ako je bilo mojom pogreškom, poradit ću na tome da mi se više ne događa i na osnovi toga poboljšati kvalitetu svoga rada. Ako sam loše iskustvo doživjela od nekog drugog, onda je opet iz toga potrebno izvući poruku. Dignut se iz te situacije i nastaviti dalje odgovorno, kvalitetno i profesionalno raditi svoj posao.

Kad ste se počinjali baviti novinarstvom, jeste li planirati raditi na televiziji?

Kad sam počinjala s novinarstvom, nisam ni mislila da ću se time zapravo i baviti. Sjećam se te jedne rečenice na samom početku  novinarstva, od mojih starijih kolega, mentora, koju tada nisam ozbiljno shvaćala, ali se tijekom godina bavljenja novinarstvom i obistinila. Oni su mi rekli: „Jednom kada ti se novinarstvo uvuče pod kožu, teško da možeš iz novinarstva izaći.“ Nisam zaista planirala da ću jednog dana raditi i na televiziji. Po meni, svaki medij ima svoje čari, radi li se o tiskanom mediju ili elektroničkom.

Kako ste počeli raditi na Varaždinskoj televiziji?

Na VTV televiziju došla sam raditi na poziv direktora Marijana Varovića, koji je za mene čuo putem mojih današnjih kolegica s kojima dijelim redakciju (Jelena Blaži, Andreja Loparić…) te na osnovi mog tadašnjeg rada u Večernjem listu. Iako mi je bilo teško napustiti moju prvu redakciju, mentore, kolege s kojima sam radila, kad kao vanjski suradnik dobijete ponudu za stalni radni odnos u novinarstvu, onda puno ne razmišljate. Prihvatila sam tu ponudu, koja se, kroz godine rada na VTV televiziji, pokazala kao jako dobra odluka.

Što sve radite na televiziji?

Opseg posla na televiziji ovisi o tome kakav je dan, jer svaki dan iako započinje isto, ne završi i na isti način. Sve ovisi o tome imamo li puno zbivanja na terenu, snimamo li u studiju, radimo li pripreme za obradu određene teme ili emisiju, koliko vremena moramo provesti da pronađemo i kontaktiramo aktere naših priča, emisija. I kada možda pomislimo da smo gotovi s poslom, može se dobiti poziv na izvanrednu konferenciju ili se nešto izvanredno dogodilo na terenu što moramo popratiti.

Što vam se najviše sviđa u Vašem poslu?

Rad na televiziji omogućuje mi da slikom i zvukom prenesem događaj u domove mnogih naših gledatelja. Dok u tiskanom mediju riječ ima puno jaču ulogu, na televiziji su to slika i zvuk i potrebno je znati ukomponirati tekst, snimljeni materijal i isječke sugovornika kako bi naši gledatelji dobili kvalitetnu informaciju o kojoj mogu razmišljati i kreirati svoje mišljenje o tom događaju. Rad na televiziji je i timski rad, ovdje si ovisan i o svom snimatelju, montažeru, te je jako bitna komunikacija, kao i povjerenje između svih nas da sve može normalno funkcionirati.

Koja je, prema Vašem mišljenju, najbolja priča na kojoj ste radili?  

Ima ih puno. Svaku priču koja je došla do čitatelja, gledatelja, koja ih je potaknula na razmišljanje ili djelovanje smatram dobrom pričom. Posebno mi je drago raditi tople ljudske priče sa snažnom porukom. Jedna takva priča izrodila se sasvim slučajno na snimanju reportaže za emisiju „TV-Ordinacija“ u kojoj je tema bila Downov sindrom i svi izazovi koje taj kromosomski poremećaj nosi sa sobom. U razgovoru, s tada djevojčicom, a sad djevojkom s Downovim sindromom, otkrila nam je tko joj je u tom trenutku bio najdraži pjevač. Već tada mi je u glavi „sinula“ ideja da je taj pjevač iznenadi u njenoj školi. Uspjeli smo dogovoriti taj susret, a pritom smo razveselili i sve učenike njene škole jednim koncertom. Takve stvari ispune čovjeku srce. Sjećam se da kad smo se kasnije sjeli u auto, ja i moja ekipa, snimatelj i tonski snimatelj, neko vrijeme smo samo šutjeli, preplavljeni emocijama, jer smo u tom trenutku postali svjesni da smo jednoj djevojčici omogućili događaj koji će pamtiti cijeli život.

Što radite kada niste novinarka?

Nekad mi se čini da se novinarskim aktivnostima bavim 24 sata sedam dana u tjednu (smijeh). Zapravo i kada sam doma, važno mi je da sam informirana o svim važnijim događajima u Varaždinskoj županiji, Hrvatskoj i svijetu, i zbog toga ne propuštam jedan dio vremena izdvojiti i na čitanje portala i gledanje informativnih emisija na televiziji. Međutim, ipak, svoje slobodno vrijeme najviše volim provesti u krugu svoje obitelji, baveći se raznim aktivnostima. Volimo zajedno otići u prirodu, planinariti, a u zadnje vrijeme imam „ozbiljne psihičke pripreme“ da se vratim i rekreativnom trčanju.

Kao rođenoj Varaždinki, što Vam se najviše sviđa u Varaždinu?

Znate kako se kaže: „Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše.“ To i ja mislim. Proputovala sam dosta svijetom, ali nekako kad se vratim u svoj Varaždin, osjećam se najbolje. Istina je da se Varaždin susreće s brojnim izazovima u današnje vrijeme. Često mu se zamjera kako je to prazan grad, bez sadržaja za mlade, s brojnim zatvorenim dućanima u središtu grada, ali ne susreće se jedino on s takvim problemima u Hrvatskoj. Za mene je Varaždin grad po mjeri čovjeka. Cijeloga ga mogu proći biciklom, uživati kako u gradskim ulicama i trgovima, tako i sjedeći na obali Drave. Posebno mi je drago kad šetnjom kroz grad sretnem brojne ljude,  popričam s njima, čujem neke njihove probleme, a nerijetko se dogodi da upravo tada dobijem i neku informaciju koja se kasnije razvije i u pravu novinarsku priču.

Završili ste preddiplomski studij novinarstva. Koje su, prema vašem mišljenju, prednosti studiranja na Sveučilištu Sjever?

Bila sam studentica tada prve generacije novinarstva. Kao studij koji je bio na samom početku, organizacijski se trebao još posložiti. Međutim, već prva predavanja dala su naslutiti da će studiranje na Sjeveru biti dinamično, da će se učiti konkretne stvari s mnogo prakse, i to od nastavnika i suradnika koji su i sami bili iznimno cijenjeni u strukama o kojima su predavali. I upravo su to prednosti studiranja na Sjeveru – učenje konkretnih stvari, rad na brojnim projektima, slušanje eminentnih stručnjaka, a odnos profesora i studenata je bio i više nego odličan. Znali su nas sve po imenu i prezimenu, „tjerali“ nas na kritička razmišljanja i promišljanja, tražili su od nas da pomičemo svoje granice i u teorijskom i u praktičnom znanju, tako da su se tijekom godina iskristalizirali naši potencijali. Vrlo je važna bila i ta veza Sveučilišta Sjever s gospodarstvom ovog kraja, tako da se prate potrebe tržišta rada te se studenti ne školuju za burzu rada, nego za tržište za koje su prema stečenim znanjima i vještinama konkurentni. Kolika je zapravo kvaliteta studiranja na Sveučilištu Sjever govori i činjenica da se većina mojih kolega i zaposlila u struci. I nakon što sam završila (barem za sad) svoje studiranje na Sjeveru, pratim njegov rad i veseli me kako se razvija. Postao je prepoznatljiv kako u sveučilišnim krugovima, tako i u svojoj lokalnoj zajednici i vidi se trud koji su svi zajedno godinama ulagali u Sveučilište – od nastavnika, suradnika, do administracije, studenata i koji je rezultirao time da Sveučilište Sjever postane omiljeno i kvalitetno mjesto studiranja, ali i usavršavanja.

Kako Vam je studiranje na Sveučilištu Sjever pomoglo u karijeri?

Kako sam studirala uz rad, nakon studiranja na Sjeveru i dalje sam ostala na VTV televiziji, ali promijenio se moj pristup prema radu. Bila sam osnažena onim teorijskim dijelom novinarstva koji mi je nedostajao tijekom godina rada, ali isto tako stekla sam i usavršila nova znanja i vještine, poput snimanja, montaže, ali i digitalnog novinarstva. Uz diplomu prvostupnika novinarstva, stekla sam i drugu – magistra odnosa s javnostima, također na Sveučilištu Sjever s kojom sam stekla druge kompetencije, a vezane su za odnose s javnostima i komunikaciju.

Što savjetujete sadašnjim i budućim studentima novinarstva?

Grizite, grizite i samo grizite… (smijeh) Budite znatiželjni, čitajte stručnu, dopunsku literaturu, ali pri tome nemojte zanemariti i one sadržaje i materijale prema kojima imate afiniteta, jer na taj način proširujete svoje vidike, omogućujete sami sebi da o nekim stvarima promijenite svoje mišljenje, razvijate svoju svestranost. Uključite se što više u praktični dio nastave, dobit ćete puno više i postat ćete snalažljiviji na terenu. Koliko god možete prisustvujte gostujućim predavanjima, jer dobiti informaciju iz prve ruke, pravo je bogatstvo. Novinarstvo je lijepo, ali teško zanimanje. I da, čut ćete često da novinar može biti svatko tko zna napisati rečenicu ili dvije, ali hoće li taj novinar znati dovoljno, hoće li imati dovoljno znanja da određenu temu obradi na kvalitetan način, hoće li znati od koga i gdje potražiti prave, provjerene informacije, hoće li znati razlikovati vijest od reportaže, hoće li znati što je to „švenk“ ili koje vrste kadrova postoje, hoće li poštivati načela novinarske etike kada će izvještavati o prometnoj nesreći s poginulom osobom? Najvjerojatnije neće, ali sve to i više od toga dobiva se upravo ako se studira novinarstvo, i to kvalitetno kakvo je na Sveučilištu Sjever.

Razgovarao: Borna Sabolić

Fotografije: Arhiva Martina Konjević Možanić

Galerija

Doc. dr. sc. Željko Krušelj: Nužno je da se novinarstvo počne vraćati svojim provjerenim profesionalnim standardima

Doc. dr. sc. Željko Krušelj pročelnik je Odsjeka za komunikologiju, novinarstvo i medije na Sveučilištu Sjever te dugogodišnji novinar. Radio je u brojnim redakcijama, od Večernjeg lista, Vjesnika do Glasa Podravine i Prigorja, a svoje početke obilježio je radom u Poletu. Svoja iskustva i znanja danas dijeli za studentima na Sveučilištu Sjever u Koprivnici. Osim toga, autor je monografija, a svoje kolumne Podravska šaputanja, koje neprestano piše od 1993. godine, skuplja u zbirke.

Studentska anketa: Neki aspekti studentskog iskustva u uvjetima pandemije bolesti COVID-19 i socijalne izolacije

Novonastale prilike uzrokovane COVID-om 19 uvelike su izmijenile procese i iskustvo učenja i poučavanja studenata i nastavnika širom svijeta te bitno utjecale na način rada visokih učilišta.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje željela bi steći uvid u teškoće na koje su studenti nailazili tijekom studiranja u izvanrednim okolnostima poput globalne pandemije i socijalne izolacije.

Agencija, u okviru svojeg fokusa na kontinuirani razvoj kvalitete visokog obrazovanja, redovito pruža podršku visokim učilištima u svim segmentima njihova rada, a u ovim nepredvidivim okolnostima želi poseban naglasak staviti na jačanje podrške studentima.

U tom cilju priprema i kratku studiju o poteškoćama studiranja tijekom razdoblja karantene te potrebama studenata za podrškom od strane visokih učilišta.

Za bolje razumijevanje dubine i širine utjecaja pandemije na studentsko iskustvo kao i doživljaja studiranja u okolnostima karantene u odnosu na redovne okolnosti, izuzetno će nam biti vrijedne i korisne informacije prikupljene izravno od studenata.

Stoga Vas ljubazno molimo da izdvojite 10-ak minuta za popunjavanje online upitnika do petka, 17. srpnja 2020. na POVEZNICI

Također, ljubazno Vas molimo da putem svojih kanala obavijest o ovom anketnom istraživanju proslijedite kolegama studentima.

Rezultati pretrage
page 1/2