Upravo se na studiju Komunikologija, mediji i novinarstvo, na jedan jedinstven i nastavno inovativan način, kroz brojna interaktivna gostujuća predavanja i radionice kao i terensku nastavu, studentima omogućuje  kompleksno iskustveno učenje i jačanje novostečenih komunikacijskih vještina i znanja za buduću medijsku produkciju, kroz promišljanja, diskusije i aktivno participiranje u pojedinim primjerima dobre prakse suvremenih koncepata društvene inkluzije, tretmana i rehabilitacije različitih ranjivih skupina i pripadnika pomagačkih djelatnosti, ističe izvanredna profesorica s Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo, dr. sc. Željka Bagarić iza koje je zanimljiv karijerni i znanstveni put koji uspješno povezuje društveno područje s edukacijsko-rehabilitacijskim područjem.

S izv. prof. dr. sc. Željkom Bagarić imali smo priliku popričati o njenom znanstvenom putu, karijeri u Ministarstvu unutarnjih poslova RH, znanstvenom i nastavnom radu na Sveučilištu Sjever, kao i inkluziji drugih i drugačijih u današnjem društvu.

Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost i ujedno stekla zvanje diplomirani bibliotekar/diplomirani knjižničar. Znanstveni magisterij je stekla u edukacijsko-rehabilitacijskim znanostima na temu "Prava zatvorenika u Republici Hrvatskoj – percepcija zaposlenika u kaznionicama", a doktorirala s multidisciplinarnom temom "Model suradnje narodnih knjižnica i zatvorskog sustava Republike Hrvatske" u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. 

Dogodilo se, eto, kroz život da me osobna istraživačka znatiželja, oduvijek pogonila i usmjeravala u neke manje istražene niše vezane uz kombinaciju komunikacije, ljudskih prava i domenu pomagačkih djelatnosti, paralelno s mojim različitim i brojnim radnim zadaćama izvan akademskih krugova. Ta je konvergencija znanstvenih kompetencija i iskustvenog učenja oblikovala moj interdisciplinarni znanstveni habitus. Naime, rehabilitacija i resocijalizacija marginaliziranih osoba, posebice, osoba lišene slobode te zaštita njihovih prava i sloboda u situacijama zakonitog oduzimanja slobode, a ponajviše, prava na informacije i komunikaciju (kulturnih prava), u početnom su fokusu mog znanstvenog interesa i produkcije posljednjih 20-tak godina. Kako i nadalje vrlo zanimljivim nalazim iskoristiti mogućnosti svih oblika medija u cilju potpore integraciji u zajednicu, odnosno, u svrhu društvene inkluzije, to je glavnina znanstvenog interesa i u sadašnjoj akademskoj karijeri usmjerena prema transformativnim učincima medija i inovativnim oblicima rehabilitacije i art terapije, kao i temeljnim pravima i slobodama te problematici migracija.

Zanimljiva je činjenica u Vašem životopisu dugogodišnje radno iskustvo, stečeno u MUP-u RH, gdje ste se i umirovili 2017. godine. Možete li nam malo više reći o tom periodu Vašeg rada?

A da, taj dio mog radnog iskustva je uvijek dodatno zanimljiv i kolegama i studentima, iako moram istaknuti kako ima još hrvatskih znanstvenika (no ipak većinom muških kolega) koji su dio svoje karijere obavljali u policijskoj uniformi i s punom opremom. Naime, radno mjesto policijske službenice, konkretno, u zvanju glavne policijske inspektorice u Upravi za granicu Ravnateljstva policije, pa i prethodno, Policijske akademije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, zahtijevalo je svladavanje svih vještina i kompetencija, kao i zakonom propisanih obveza, nužnih za obavljanje policijskih zadataka i policijskih ovlasti. Osim sastavljanja raznih pravilnika i rješenja, i danas sasvim solidno pucam iz kratkih cijevi te znam izvrsno zapovijedati, ha ha. No, šalu na stranu, taj se dio mojih radnih zadaća preklapao i s procesom pristupanja naše domovine Europskoj uniji, gdje je svaki policijski službenik s visokom spremom i aktivnim znanjem jezika u Ravnateljstvu MUP-a RH, ali i po policijskim upravama, bio angažiran na svaki odgovarajući način. Mene je zbog dodatnih kompetencija dopalo i nešto više obaveza, koje su obuhvaćale projektni menadžment (dizajniranje i provedbu različitih europskih projekata) i sudjelovanje u inicijativama i aktivnostima međunarodne granično-policijske suradnje, te posebice, koordinaciju i dizajniranje obuke i treninga rastućeg broja policijskih službenika granične policije, na temelju čega sam nakon umirovljenja narednih par godina bila angažirana u svojstvu ugovorne konzultantice Europske komisije za dizajniranje i reviziju kurikula obuke trenera Europske agencije za graničnu i obalnu stražu (Frontexa) u okviru Sektorskog kvalifikacijskog okvira, za područje Europskog integriranog upravljanja granicama i šengenske evaluacije. I vidite, ta znanja i danas aktivno koristim, a najsvježiji primjeri su prethodno stečene vještine za provedbu online nastave tijekom pandemije SARS_CoV-2 te dizajniranje i uspješna provedba samostalnog europskog projekta Sveučilišta Sjever sufinanciranog u okviru Europskog socijalnog fonda UP.02.1.1.10.0036 „eRadio za drugu šansu“.

Spomenuli ste već kako je socijalna inkluzija – društveno uključivanje, važno područje u Vašem znanstvenom radu. Kako ste se usmjerili prema tom pravcu?

Nadovezat ću se na prethodno rečeno. U okviru izrade doktorske disertacije, kroz terapiju čitanjem, kreirala sam, provela i znanstveno evaluirala legitimni, tzv. mali rehabilitacijski program s odraslim muškim zatvorenicima u Kaznionici u Turopolju. Taj je program kroz tekstualni medij i ciljanu komunikaciju, pružio stvarne mogućnosti za afirmaciju sustava pozitivnih životnih vrijednosti, razvoj empatije i uvođenja kažnjenika u nova kulturološka iskustva u kontekstu pozitivnog izražavanja stavova te njihove ponovne integracije u smislu društveno prihvatljivih načina života. Pokazalo se kako je sličan postupak plauzibilan i za druge pripadnike ranjivih skupina, poput osoba s invaliditetom, osoba s različitim poteškoćama, ili osoba starije životne dobi, da navedem samo neke od ranjivih skupina prepoznatih u današnjoj zajednici, a njihov broj raste i dalje.

Od 2018. godine ste na Sveučilištu Sjever. Što biste izdvojili kao najveće prednosti Sveučilišta Sjever i zašto biste mladima, koji su pred odabirom svoje karijere, savjetovali da izaberu baš Sjever? Također, koje su komparativne prednosti studija Komunikologija, mediji i novinarstvo pred drugim srodnim studijima?

Pa evo, valja istaknuti kako je Sveučilište Sjever ovoga trenutka jedina hrvatska visokoškolska ustanova koja u okviru formalnog obrazovanja budućih medijskih stručnjaka obuhvaća inkluzivne izborne predmete „Komunikacija s ranjivim skupinama“ i „Komunikacija i socijalna inkluzija“, kao i istraživački seminar doktorskog studija „Mediji u kontekstu komunikacijske inkluzije“ čija sam nositeljica.  Cilj ovih predmeta je upoznati studentice i studente s konceptom socijalne inkluzije s pozicije svijesti cjelokupne zajednice o individualnim razlikama, potrebama i vrijednosti svakoga pojedinca te modela aktivnog angažmana u ciljanoj podršci pri ostvarivanju punih potencijala svakoga pojedinca i njegovog htijenja da se osjeti dijelom zajednice. Pri tome se kritički sagledava prihvatljivost stvaranja društvenih/javnih prostora i diskursa za pripadnike različitih marginaliziranih skupina u izgradnji vlastitih identiteta u okviru zajednice.

Treba znati i to kako se upravo na studiju Komunikologija, mediji i novinarstvo, na jedan jedinstven i nastavno inovativan način, kroz brojna interaktivna gostujuća predavanja i radionice kao i terensku nastavu, studentima omogućuje  kompleksno iskustveno učenje kao i jačanje novostečenih komunikacijskih vještina i znanja kroz promišljanja, diskusije i aktivno participiranje u pojedinim primjerima dobre prakse suvremenih koncepata društvene inkluzije, tretmana i rehabilitacije različitih ranjivih skupina i pripadnika pomagačkih djelatnosti. Sve navedeno utječe i na svijest o potrebi jačanja kvalitetnih profesionalnih medijskih mehanizama kod budućih medijskih stručnjaka u kontekstu pozitivnih društvenih promjena. Ovdje svakako valja spomenuti i novi, potpuno opremljen internetski radijski studio proizašao iz projekta “eRadio za drugu šansu”, koji je u vlasništvu Sveučilišta i studentskog Radio Pressedana i na raspolaganju studentima u cilju jačanja njihovih kompetencija za kvalitetnu programsku proizvodnju radijskog sadržaja.

Koliko su današnje generacije studenata osjetljive prema drugima i drugačijima, kolika je doza empatije prisutna i primjećujete li da kroz svoja predavanja uspijevate učiniti promjenu?

To je izvrsno pitanje. Naravno, o promjenama mogu suditi u odnosu na generacije studenata s kojima sam se susrela u posljednjih 6 godina, od kada radim na Sveučilištu Sjever, no moram istaknuti kako studenti, iako u početku slabije informirani o tematici ranjivih skupina, izvrsno prihvaćaju nove spoznaje i razvijaju potrebno iskustveno učenje, koje leži u temelju inkluzivnih izbornih kolegija koje predajem. Provedba timskih istraživanja, brojni seminarski radovi, ali i završni i diplomski radovi kao i znanstveni radovi koje u vezi iskustava ranjivih pojedinaca, ali i pripadnika pomagačkih djelatnosti, produciraju studenti, svjedoče o senzibiliziranju i o usvajanju njihovih profesionalnih ali i osobnih interkulturalnih kompetencija za korektnu medijsku prezentaciju ranjivih skupina. Trebate samo poslušati rječnik koji su usvojili ili popratiti inicijative i druge inkluzivne djelatnosti u zajednici koje nakon nastave samostalno poduzimaju ili podupiru u svojoj okolini, a čemu se uvijek pronese dobar glas. Da, mogu tvrditi, u toj zajedničkoj sinergiji, promjena se svakako postiže.

Koliku moć imaju mediji u ostvarivanju, ali i osvještavanju javnosti o potrebama ranjivih skupina?  

Kako raspolažem s konkretnim podacima koji se odnose na povratnike s izdržavanja kazne zatvora (jer vidite, u svjetlu inkluzivne terminologije nije prihvatljivo više reći bivše zatvorenice i zatvorenici), to ću odgovor na Vaše pitanje pozicionirati i opet unutar te skupine. Brojne analize i izvješća koja su provedena u novije vrijeme u Hrvatskoj, pokazala su da su problemi u medijskom izvještavanju o ranjivim društvenim skupinama brojni te da postojeći medijski pristup zapravo desenzibilizira javnost za specifične probleme s kojima se takve skupine suočavaju te tako posredno pridonosi njihovoj socijalnoj isključenosti. Na osnovu rezultata istraživanja stavova javnosti koje je u okviru projekta „eRadio za drugu šansu“ Sveučilišta Sjever provedeno na namjernom uzorku od 465 (hrvatskih) ispitanika te fokus grupa sa studentima medijskog usmjerenja Sveučilišta Sjever i novinarima informativnih hrvatskih medija/portala, proizlazi kako mediji ne pokrivaju u dovoljnoj mjeri pitanja rehabilitacije i reintegracije bivših kažnjenika i osuđenika. O zatvorima i o zatvorenicima, pa i bivšim zatvorenicima, čuje se samo u okviru stupaca crne kronike, najčešće u senzacionalističkoj maniri, koja pridonosi širenju stereotipija i predrasuda o ovoj ranjivoj skupini. U okviru istog istraživanja, pripadnici medija ističu pak kako je zatvorski sustav zatvoren te da im se uskraćuju informacije, pri čemu se njihov interes najčešće veže uz aktualne počinitelje teških kaznenih delikata ili pripadnike krim miljea. Javnosti se rijetko prezentiraju pozitivni primjeri dobre prakse, kako iz područja tretmana tako i iz postpenalnog prihvata i probacijskog sustava.

Da, moć medija je svakako velika, s obzirom na to da se pokazalo kako je javnost vrlo zainteresirana i za riječ struke, i za uspješne ali i za neuspješne resocijalizacijske priče u postizanju društveno prihvatljivih obrazaca ponašanja iza kojih stoje različite ljudske sudbine, pa bi pozdravili i dokumentarno-igrane formate u kojima se doznaje što sve zajednica čini kako bi potpomogla nastavak života povratnika s izdržavanja kazne zatvora kao i njihovu integraciju na tržište rada. Vezano za druge pripadnike marginaliziranih skupina, studentska istraživanja koja provodimo u okviru izbornih kolegija, između ostaloga ukazuju kako je u medijima još uvijek uočljiva dominacija inkluzivno neprihvatljive terminologije, poput riječi „invalid“, „hendikep“ ili „gluhonijem“, gdje iste koriste i mediji ali i pripadnici ranjivih skupina sami za sebe. Tu prostora za napredak ima doista na pretek.

Koja je Vaša ideja vodilja pri radu sa studentima i što je ono najvažnije što im želite prenijeti?

Svakako želim doseći suvremene tehnologijske i stručne standarde te dodatno animirati i motivirati studente za intenzivnije uključivanje u kvalitetno i kritičko promišljanje vlastitih, ali i tuđih postupaka, posebice u javnom prostoru, te razviti njihove kompetencije za cjeloživotno učenje u promicanju i primjeni poželjnih obrazaca tolerancije i socijalne inkluzije. Najvažnije što kao nastavnica mogu potaknuti jest stvaranje trajne inkluzivne medijske platforme za njihov daljnji budući rad, i u profesionalnoj ali i ljudskoj sferi, na što sam osobito ponosna.

Imate li savjet za današnje studente i mlade ljude pred kojima je izgradnja njihove karijere? 

Uvijek budite marljivi, pažljivi, autentični i strastveni prema svemu oko vas i u vama. Nadogradite sebe, proširite horizonte prema novim spoznajama i iskustvima, otvorite se osluškivanju onih Drugih, izgradite pozitivne životne vrijednosti i stavove. Nosite ih u sebi i štitite i dijelite, gdje god išli i što god radili. Jer uvidjet ćete tada, niti jedan napor nije uzaludan, a granice ne postoje.