Docentica na Odjelu za komunikologiju, medije i novinarstvo, dr. sc. Irena Radej Miličić diplomirala je filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirala radeći na Staroslavenskom institutu, a doktorirala na renesansnim latinističkim putopisima.

“Neuobičajeno, na prvi pogled šareno i interdisciplinarno, ali zapravo, moja temeljna edukacija, studij klasične filologije (grčkog i latinskog jezika i njihovih književnosti), posve je povezana s time što danas radim, to je neka vrsta povratka kući: novinarstvo i teorija medija imaju sve moguće zajedničke nazivnike s klasičnom filologijom jer oboje istražuju javni prostor kroz prizmu više percepcija, kroz provjeru točnosti podataka iz različitih tekstova odnosno izvora… a Staroslavenski institut bio je neka vrsta rukavca u kojem sam silno mnogo naučila o jezikoslovlju, o temeljitosti i strpljivosti… i bilo mi je lijepo”, ističe docentica Radej Miličić, te nam kroz razgovor otkriva što je bilo presudno u njenoj karijeri, što najviše voli na Sjeveru, ali i koji je njen savjet za mlade ljude.

Na početku smo se dotakli jednog dijela njenog radnog staža koji je provela u nakladništvu kao književna urednica za znanost, popularnu znanost i publicistiku.

To je 2000. godine bio izbor iz dna duše i isto tako me vratio kući, onome što najviše volim raditi. Oblikovanje i uređivanje biblioteke “Facta” i urednički rad u Algoritmu i kasnije u Nakladi Jesenski i Turk omogućili su mi da istražujem ljude i njihove ideje – jer knjige se bave upravo time – sa slobodom, širinom, dubinom i disciplinom koju ne mogu usporediti ni s čim drugim. To vrijeme, prijateljstva i znanje koje sam tamo stekla vidim kao veliku  privilegiju. Uz odabir studija, rad u nakladništvu pokazao mi je koliko je važno prepoznati glas vlastitog izbora čak – ili pogotovo – kad bliža okolica smatra da je riječ o nerazumnom koraku … Ništa bez hrabrosti.

Bili ste suradnica i HR3 u projektu Okrugli stol gdje ste kao jedna od moderatorica realizirali pedesetak emisija s velikim odjekom u kulturnim i znanstvenim krugovima. Kako Vas je to iskustvo obilježilo i koji su Vam daljnji planovi kada je riječ o medijima?

To je još jedno divno razdoblje koje se, da stvar bude zanimljivija i izazovnija, posve poklopilo s dolaskom na Sveučilište. Tadašnja glavna urednica HR3 Rajka Rusan rekla mi je jednostavno “Samo nastavi to što radiš s knjigama: preseli taj isti koncept u studio, u razgovor s ljudima o idejama koje smatraš važnima.” Moram ispraviti, bilo je oko osamdeset, možda i više emisija; beskrajno lijepo i izazovno vrijeme, najtužnije 2016… naravno da moram i opet reći koliko sam naučila. Neusporediv osjećaj i više ga ne mogu istjerati iz sebe, kao ni knjige. To sam ja i tamo spadam. U radijski studio.

Od 2013. godine ste na Sveučilištu Sjever, Odjelu za komunikologiju, medije i novinarstvo.  Kako Vas je put doveo na Sjever?

(Smijeh). U siječnju 2013, upravo sam došla kući iz Jesenskog, bio je ružan tmuran dan, usred jednog od onih “što da radim” razmišljanja, kriza kojoj se ne vidi kraj, svi na minimalcu… i oko pola 2, poziv s nepoznatog broja, nepoznata osoba, prof. Sead Alić s posve neopisivom rečenicom, želim li se pridružiti jednom novom sveučilištu. Sljedećih nekoliko mjeseci strpljivo je podnosio razne verzije mojih tumačenja o tome kako i zašto to nije moguće… I Rajku Rusan i prof. Alića pitala sam istu stvar, “Ali što ću ja tamo, ja nisam novinar.”. I oboje su mi rekli istu ljekovitu  rečenicu “Samo radi to što radiš” (prof. Alić dodao je “i ostani normalna”). Danas ne znam koja mi je od njih korisnija.

Komunikologija, mediji i novinarstvo studij je koji je vrlo atraktivan među mladima. Što biste izdvojili kao komparativnu prednost tog studija pred ostalim srodnim studijima na drugim sveučilištima?

Ja bih rado da je još atraktivniji, ali radimo s tim što imamo, a što nemamo… čekamo. Od komparativnih prednosti sigurno mogu izdvojiti ponajprije način rada sa studentima i pristup; iako ciljano ne čitam forume, vidim po reakcijama studenata da je to ono što i oni najviše cijene, nakon par godina kad shvate o kolikoj razlici se radi…

Koje kolegije predajete i koje je područje kojim se danas najviše bavite?

Osim radijske grupe predmeta koja je nekom galaktičkom greškom pretvorena u izborne predmete i uglavnom se ne izvodi… jako mnogo se bavim EU medijskim prostorom i taj komparativni pristup prožima kolegije koje nosim: Intervjuiranje i Publicistiku na diplomskom dijelu. Jako uživam u projektima koji nastaju na Multimedijskom pripovijedanju. To je krasan interdisciplinarni kolegij integriran s Medijskim dizajnom koji iziskuje mnogo energije u svakom pogledu i nije ga lako organizirati, ali plodovi su divni. Područje koje me najviše zanima je mjesto hrvatskog novinarskog prostora u odnosu na europski, i inicijative i trendovi u europskom i američkom novinarskom prostoru, ponajviše konstruktivno novinarstvo. To je koncept koji sam od početka intuitivno primjenjivala u istraživanju izvora, u odabiru i intervjuiranju sugovornika u emisijama i djelovalo je doslovno ljekovito kad sam 2018. vidjela kako u Danskoj rade na tome… vrlo velik i važan sistemski pomak u razmišljanju koji sigurno ima mjesta u našim redakcijama, kolikogod skepse bilo. O tome smo razgovarali i na Gongovim trening radionicama za novinare, suradnja koja me veseli i mislim da je vrlo važna i korisna.

Koja je Vaša ideja vodilja pri radu sa studentima i što je ono najvažnije što im želite prenijeti?

Da je proces učenja uvijek dvosmjeran, da i mi učimo od njih, to često kažem... i vjerujem da osjećaju tu energiju, tu uzajamnost. Nastojim osvijestiti njihovu znatiželju, usmjeriti je, osposobiti za postavljanje pitanja i ne samo u smislu intervjua nego načelno, kao način razmišljanja… ali trenutno više od svega želim ih doslovno opismeniti za nošenje s problemom ovisnosti o društvenim mrežama i telefonu. I mene i njih rastuži kako brzo se tu sporazumijemo jer je problem velik i ozbiljan, počnemo s prvim korakom o medijskoj pismenosti i već na drugom smo na toj nemani koja razara pažnju i pamćenje.

Pod Vašim vodstvom se na Sveučilištu Sjever realizirao i Radio Pressedan. Kako je počela ta priča, kakav je odjek među studentima polučila i kakvi su planovi za budućnost Radija Pressedan?

Vratit ćemo se na to pitanje kad radijski kolegiji budu obvezni, barem po jedan na svakoj godini i kad jednom uspijemo organizirati vijesti i par emisija u trajanju od barem dva tjedna… količina uložene energije i proizvedenog programa su zasad obrnuto proporcionalni, da se izazim diplomatski.

Kada biste usporedili svoje vrijeme studiranja i današnje što biste izdvojili kao prednosti ili nedostatke pojedinog razdoblja?

Meni je na Filozofskom fakultetu bilo toliko lijepo i Odsjek za klasičnu filologiju bio je krajem osamdesetih toliko dobro organiziran da i dalje mislim da je to jedini zaista dobar način studiranja. O Bolonjskom sustavu mnogo je rekao jedan od mojih bestselera, Liessmannova Teorija neobrazovanosti. Ali totalno nisam pristalica kuknjave nad “mladima danas”: u predavaonici ili na terenu, moje je prirodno mjesto s njima, istražujemo svijet zajedno, nastojimo ga razumjeti i učiniti malo boljim za one koji će doći.

Imate li savjet za današnje studente i mlade ljude pred kojima je izgradnja njihove karijere?

Čitajte. Vratite se čitanju, ili počnite čitati. Mnogo čitajte.

Mislim da su sveučilišta crkve uma, da bi bilo divno da stvaraju plemstvo duha i da je prva zadaća svakog studija, bilo kojeg studija, da nauči studente da je najvažnije postavljati pitanja. Da je najvažnije željeti postavljati pitanja.