Mi ne predajemo „konzervirano“ znanje, nego se trudimo stvoriti osnove za daljnji rast. Pri tome i sami, kroz svoje znanstveno djelovanje, pratimo trendove i prenosimo ih direktno u predavaonice, mijenjamo i osuvremenjujemo programe i uistinu stvaramo ljude budućnosti, ističe izvanredna profesorica s Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever dr. sc. Gordana Tkalec.

Doktorirala je na Poslijediplomskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu Hrvatska književnost na internetu - Recepcija suvremene hrvatske književnosti na internetskim stranicama srednjoeuropskih zemalja, radila u medijima, posljednjih 12 godina je u visokoobrazovnom sustavu, a dugi niz godina bila je i na čelu Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo. Popričali smo o njenim iskustvima, stavovima ali i savjetima koje ima za mlade ljude i svoje studente.

Kako se razvijao Vaš znanstveni put te koje područje danas najviše zaokuplja Vaš interes?

U to vrijeme moja je tema i područje moga znanstvenoga interesa bilo vrlo inovativno. Internet nije ni blizu bio toliko snažan, sveobuhvatan i sveprisutan kao danas, tako da je zanimljivo bilo pratiti njegov utjecaj na načine prezentacije sadržaja, a i na publiku, kroz čitavo ovo vrijeme. Mediji imaju strelovit tehnološki napredak koji, nažalost, ne prati i njihovo razumijevanje, koje se gotovo smatralo sporednim. Tek značajnija afirmacija i korištenje umjetne inteligencije, točnije Chat GPT-a, stavila je ponovno u središte jezik kao nužnu osnovnicu razumijevanja i napretka medija te otvorila nove znanstvene izazove za nova interdisciplinarna tumačenja koja i moj, kako ste se izrazili, znanstveni put vodi u tome smjeru.

Radili ste i u medijima, kao novinarka, urednica i voditeljica u informativnom programu Slavonske televizije, te također kao dopisnik Jutarnjeg lista. Kakva iskustva i sjećanja nosite iz tog perioda?

Vrlo lijepa i vrlo intenzivna. Profesionalnim novinarstvom počela sam se baviti dosta rano, već na drugoj godini studija. To je bilo vrijeme kada Domovinski rat još uvijek nije bio gotov i to je bio način da se pridonese onim u čemu si najbolji. Najopasnija epizoda iz toga vremena svakako je odlazak na okupirani teritorij na potpisivanje Erdutskog sporazuma pri čemu su nas, odabrane hrvatske novinare, – čuvali Arkanovci. Možete misliti koliko smo se sigurno osjećali! Ali vratili smo se živi, s mnogo ekskluzivnog materijala i još zaljubljeniji u ludi novinarski poziv.

Rad u Jutarnjem listu, od samih njegovih početaka, donio je nove načine pisanja i nov način priređivanja i vrednovanja vijesti. Uvijek je dobro kada si negdje od početka, u pokretačkom timu. To donosi dozu volje i adrenalina i osobitoga zadovoljstva učinjenim. Naravno, tu je i ljubav prema pisanju i želja za akcijom. Kada si novinar, onda nema radnoga vremena. Netko mi je davno rekao da je novinarstvo najbolji posao na svijetu, ako ga na vrijeme prestaneš raditi. Moram se složiti s tim.

Kako biste komentirali današnju situaciju u medijima?

Mediji su uvijek bili važni, ali nikada kao danas. I uvijek su imali moć, ali nikada kao danas. Ogromna količina sadržaja, korisnika i sredstava razmjenjuje se strelovitom brzinom i vrlo ih je teško kontrolirati, čime raste mogućnost i pozitivnih i negativnih nuspojava. Došli smo u situaciju da mediji repozicioniraju sustave vrijednosti, što može biti vrlo opasno. Također, ovisnička opčinjenost mladih koji iz generacije u generaciju sve više gube mogućnost kritičkoga mišljenja, jedan je od izazova koji je već pred nama. Današnji mediji imaju veliku snagu koju mogu iskoristiti u promicanje pozitivnih vrijednosti, ali za sobom vuku i težak balast još neotvorenih Pandorinih kutija.

Na Sveučilištu Sjever ste od samih početaka, još 2012. godine kada je bilo Medijsko sveučilište. Bili ste pročelnica Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo. Kako danas vidite Sveučilište Sjever i zašto biste studentima preporučili da pri upisu fakulteta izaberu upravo Sjever?

Kada sam se 2012. zaposlila na Medijskom Sveučilištu, preteči Sveučilišta Sjever, svi smo bili puni entuzijazma i želje i volje za novim. Danas, gotovo 12 godina kasnije, taj entuzijazam i žar još uvijek nije splasnuo. I to je razlog zašto je dobro na Sjeveru. I studentima i nastavnicima. I jedni i drugi jednostavno vole što su tu. I onda se dobro radi, onda se lako studira i onda je svima stalo. Tako nešto rijetko ćete susresti na drugim sveučilištima, bez obzira na koji studij se odlučili. Upravo smo uspješno prošli proces reakreditacije i, uz visoku ocjenu povjerenstva, dobili smo i komentar da se ovdje vidi da smo svi kao velika obitelj. Kada tako nešto kažu neovisni stručni procjenitelji, onda vidite da je to mjesto gdje želite biti.

Koja je komparativna prednost studija Komunikologije, medija i novinarstva od drugih srodnih studija na ostalim sveučilištima?

Naša najveća prednost je u tome što se istinski trudimo ići ukorak s vremenom. A to je u svijetu medija i burnih promjena izuzetno teško i to uistinu treba cijeniti. Informacijsko-komunikacijske tehnologije i njihov razvoj utječu na gotovo sve sfere ljudskoga djelovanja i na globalnu ekonomiju i iznimno je važno obrazovati studente koji neće biti zatvoreni prema promjenama, nego će ih znati primijeniti i predvoditi. I biti najbolji u tome. Mi ne predajemo „konzervirano“ znanje, nego se trudimo stvoriti osnove za daljnji rast. Pri tome i sami, kroz svoje znanstveno djelovanje, pratimo trendove i prenosimo ih direktno u predavaonice, mijenjamo i osuvremenjujemo programe i uistinu stvaramo ljude budućnosti. Najbolji dokaz za to su naši završeni studenti sa svojim uspješnim karijerama s kojima smo i dalje u kontaktu. To je još jedna naša velika prednost; naši studenti i kada diplomiraju znaju da smo i dalje tu za njih; mogu nam se javiti, zatražiti savjet i pomoć ili samo navratiti i posjetiti nas u Koprivnici.

Koje kolegije predajete na Sjeveru i koja znanja najviše volite dijeliti sa svojim studentima?

Predajem Hrvatski jezik u medijima i Istraživačko novinarstvo na prijediplomskom studiju, Uredništvo i Medijsku recepciju na diplomskom i Medijsku intertekstualnost na doktorskom studiju. Različite su to razine studija i različite razine poučavanja. Najviše volim kada uspijem pokrenuti konstruktivnu raspravu, kada su studenti angažirani i kada žele i ne ustručavaju se reći svoje mišljenje. Nekakvo „ex cathedra“ dijeljenje znanja po meni je stvar prošlosti. Zato najviše volim raditi na diplomskom studiju. Ozračje je opuštenije, s većinom studenata se dobro poznajem, a svaki novi student s drugih studija samo obogaćuje grupu. Predavanja su četvrtkom, petkom i subotom u blokovima koji uistinu brzo prođu i ono što ljudi ponekad teško razumiju, uopće ne umaraju, nego ispunjavaju. I kada se navečer vraćate s predavanja, ne osjećate se umorno, nego baš dobro. Nove generacije donose novu energiju, koju treba poticati, a ne sputavati. To je ljepota ovoga posla.

Kakve su današnje generacije kada je riječ o umijeću komuniciranja i izražavanju?

Oni lako komuniciraju, ali im je rječnik siromašan. Premalo čitaju. Svaka nova generacija razumije sve manje termina i zna sve manje činjenica. Najgore što možemo je proglasiti ih „glupom tik-tok generacijom“ i sniziti kriterije. Upravo to snižavanje kriterija ih je i dovelo tu gdje jesu. Nove generacije nevjerojatno su spremne na rad i učenje, ukoliko procjene da je to korisno za njih. Ako ih zainteresirate, možete očekivati iznenađujuće rezultate. Uistinu, teško ih je zainteresirati, ali ako ih uspijete animirati, ove generacije mogu puno. Zato je potrebno promijeniti načine poučavanja, objasniti im ono što ne znaju (premda su trebali znati) bez dramatiziranja, reći im da slobodno pitaju što god ne znaju (ma koliko banalno bilo) i stvoriti odnos povjerenja.

Kako biste ocijenili današnju razinu komuniciranja u medijskom prostoru? Kakav je današnji jezik medija?

Razina komuniciranja nikada nije bila niža. I jezično i sadržajno. Nedavno je Sabor donio Zakon o hrvatskom jeziku, a sami članovi Sabora mahom ga se ne pridržavaju. Osobito ako govorimo o pravogovoru i naglascima. Apsurdno, zar ne? U medijima je još gore. Raznorazni snobovi uhvatili su se anglizama koji su se proširili poput korova i to je štivo na kojemu stasaju nove generacije. Gotovo uopće nemamo dobrih govornih uzora, a to je jedan od zadataka medija. Slabo obrazovani autori dobili su medijski prostor i želeći se istaknuti (često i ne znajući bolje) koriste pomodarske izraze koje podkapacitirana publika objeručke prihvaća. Uistinu je krajnje vrijeme bilo za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, ali on u ovakvom obliku i bez mjera sankcioniranja, vjerojatno neće donijeti toliko potreban pomak nabolje.

Koje su ključne značajke kvalitetnog obrazovnog sustava i što mislite da bi se trebalo promijeniti ili unaprijediti kako bi studenti po završetku studija bili što spremniji za tržište rada?

Kvalitetan obrazovni sustav mora imati jasnu vertikalu. Od vrtića do doktorskih studija. I jasno se mora znati koja je razina znanja potrebna za koji stupanj obrazovanja. Kod nas to nije tako. Dobivate studente koji ne znaju tablicu množenja ili veliko i malo slovo. I to mahom odlikaše. Kako je to moguće? Također dobivate studente koji ne znaju govoriti standardnim jezikom. A trebate ih osposobiti za javnu komunikaciju. Suludo! I onda gubite vrijeme na gradivo osnovne škole. Hitno bi se moralo promijeniti tetošenje nerada i dijeljenje nezasluženih petica na nižim razinama obrazovanja. Također, moralo bi se obavezati nastavnike na svim razinama obrazovanja da se koriste hrvatskim standardnim jezikom. To je i ranije bilo propisano, ali se ne primjenjuje pa vam tako nastavnici gotovo svih predmeta govore lokalnim dijalektom, a standardom se govori samo na satima Hrvatskog, kao da je strani jezik. Kako će ga onda djeca dobro poznavati i automatski se njime koristiti? Sada sam ušla usko u područje svoga rada, ali to je ono što me najviše smeta. Da bi bili spremni na tržište rada, moraju znati govoriti i predstaviti se na način da ih drugi cijene. Ovako im je to otežano.

Kada biste usporedili svoje vrijeme studiranja i današnje što biste izdvojili kao prednosti ili nedostatke pojedinog razdoblja?

Ne vidim da se nešto strašno promijenilo. Studiranje je i dalje najbolje razdoblje života. Najveću promjenu donijela je Bolonja, a mi smo ukorijenili njezine loše, a zanemarili bolje strane. Najbolja strana Bolonjskog sustava je mogućnost studiranja u drugim zemljama i migracija studenata. Erasmus + svakako je nešto na čemu zavidim današnjim studentima. Mi to nismo imali. Ali, koliko vidim, naši studenti vrlo malo koriste te prednosti. S druge strane, studij se pretvorio u produženu srednju školu, što je olakšalo studiranje, ali smanjilo osamostaljivanje i odložilo odrastanje.

Imate li savjet za današnje studente i mlade ljude pred kojima je izgradnja njihove karijere?

Sada ću zvučati krajnje nepopulistički i staro, ali: Čitajte! Sve što vam dođe pod ruku. Knjige, romane, stripove, novine… I njegujte prijateljstva. Ne virtualna. Stvarna. Ljude vrednujte ne po tome koliko su „popularni“, nego koliko su tu za vas. I bavite se sportom. Ostalo se sve da naučiti…