Prepoznatljivost mog znanstveno-istraživačkog rada je rezultat uspješnog timskog rada i znanstvene suradnje s kolegama iz više istraživačkih timova u zemlji i inozemstvu, ističe doc. dr. sc. Predrag Putnik koji je od 2021. godine treći put zaredom izdvojen kao visoko citirani znanstvenik (engl. Highly Cited Researcher, HCR) rangiran u prvih 0.1 posto svjetskih znanstvenika unutar zadnjih 10 godina, a prema broju citata za agronomske znanosti. Ovo rangiranje citiranosti znanstvenika prikazuje najstarija i najprestižnija lista znanstvenika, a formira ju Web of Science.

“Kolega Igor Rudan, naš ugledni znanstvenik koji se također nalazi na ovoj prestižnoj listi, slikovito je ovo prikazao brojkama u godišnjem izdanju 'Večernjeg lista' za 2024 te je istaknuo da od 8 milijardi ljudi na svijetu, tek 1 na 1000 stanovnika, postaje aktivni znanstvenik, što onda ukupno čini osam milijuna znanstvenika na svijetu. Među tih osam milijuna znanstvenika, svega njih 117 je HCR znanstvenika u agronomskim znanostima. Ovo je veliki uspjeh i za našu zemlju, za našu znanstvenu zajednicu, jer doista je potreban izniman trud i angažman da bi se postalo članom ovog elitnog društva. Poradi ovog uspjeha, moram priznati, osjećam se veoma ponosno, jer biti u samom vrhu među najboljima u svojoj disciplini, zaista je privilegija u ovom trenutku. Specijalno u ovo novo doba nikad jače konkurencije te nikad veće inovacijske progresije. Jer kao i u sportu, ako i dođete do svjetskog vrha, na tom vrhu teško je i opstati u vremenu. No, ovi respektabilni rezultati, potvrda su da su i naša zemlja te naše Sveučilište Sjever konkurentni u svjetskoj znanosti i postignućima”, naglašava doc. dr. sc. Putnik.

S docentom Putnikom, koji je uz to, prema listi Sveučilišta Stanford, uvršten među dva posto najcitiranijih svjetskih znanstvenika razgovarali smo o znanosti, njegovom znanstvenom putu, postignućima kao i područjima interesa i njegovom radu sa studentima na Odjelu prehrambene tehnologije Sveučilišta Sjever.

Što to zapravo znači biti „visoko citirani znanstvenik“?

Za svakog profesionalnog istraživača izuzetno je bitno da je produktivan, odnosno da se aktivno bavi znanstveno-istraživačkim radom te da generira rezultate istraživanja, doprinoseći tako stvaranju novih spoznaja. Nadalje, koliko je važno, kako za znanstvenika tako i za znanstvenu zajednicu kojoj pripada, kontinuirano objavljivati znanstvene radove i publikacije, jednako je toliko važno da to što taj znanstvenik objavi, netko drugi iz znanstvene zajednice čita te koristi za unaprjeđenje svog vlastitog istraživačkog rada (to je srž koncepta citiranosti). Drugim riječima, što veći broj kolega prati (tj. učestalo koristi) rezultate vašeg rada, veći je i sam njihov doprinos u znanstvenom smislu.

Što u Hrvatskoj znači biti „visoko citirani znanstvenik“?

Hrvatska trenutno ima samo dva HCR znanstvenika s adresama rada na hrvatskim institucijama, a to je, pored mene, izv. prof. dr. sc. Danijela Bursać Kovačević s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, s kojom sam ostvario iznimno uspješnu znanstveno-istraživačku suradnju. U Hrvatskoj ovaj uspjeh nije prepoznat na način kako je on prepoznat u svijetu, jer u Hrvatskoj niti nemamo puno takvih znanstvenika. No, nadam se da će se s vremenom i to promijeniti. Ipak, više je hrvatskih znanstvenika koji rade i djeluju na inozemnim adresama: bioinformatičar Ivica Letunić, liječnik i molekularni biolog Ivan Đikić, fizičar Marin Soljačić, liječnik Igor Rudan, molekularna biologinja Zora Modrušan, agronom Zdenko "Zed" Rengel i elektrotehničar Tomislav Dragičević. Tu su još i liječnik istraživač Vlado Perković, istraživač humanog mikrobioma Stanislav Duško Ehrlich te ekspert za geostatističko mapiranje tla Tomislav Hengl. Inače, cijela Web of Science lista uključuje 7125 kolega iz raznih područja znanosti i biti na njoj simbolizira da je nevjerojatni rad i trud koji ste investirali u vlastitu karijeru okrunjen konkretnim formalnim postignućem te da ste poželjni u smislu predavača, nastavnika, istraživača i zaposlenika na najpoznatijim svjetskim sveučilištima i institutima kao što su to npr. Yale, ETH, Stamford ili Cambridge.

Slično tome, postoji lista Sveučilišta Stanford koja je manje restriktivna i uključuje veći broj kolega u gore spomenutih dva posto tj. otprilike 200 000 istraživača iz cijelog svijeta u različitim granama znanosti. Prema tom kriteriju, uvršteno je ukupno 108 znanstvenika iz Hrvatske, a Sveučilište Sjever ima čak dvoje predstavnika na ovoj listi, kolegu izv. prof. dr. sc. Tomislava Meštrovića s Odjela za sestrinstvo i mene koji sam na ovoj listi već četvrtu godinu zaredom.

Dobitnik ste i još nekih značajnih nagrada, među kojima je prestižna nagrada za područje prehrambene tehnologije Tanner Award tj. nagrada za koautorstvo u najcitiranijem znanstvenom radu objavljenom u jednom od ponajboljih časopisa za prehrambenu tehnologiju Comprehensive Reviews in Food Science and Food Safety za kombinirane tematike iz područja kemije, statistike i prehrane (tj. kemometrije). Koliki je doprinos ovih vrijednih priznanja Vašem budućem radu?

U praktičnom smislu, sve gore navedeno snažno doprinosi daljnjoj ekspanziji interesa za rad kojim se bavim(o), širenju mreže suradnika, povećanju internacionalnog utjecaja vezanog za ekspertne odluke i mišljenja, lakšem dobivanju financiranja, što su opet sve dodatne prilike za promociju našeg Sveučilišta Sjever. Ono što u stvari želim reći jest da ovaj tip međunarodne prepoznatljivosti donosi dobrobit jednako meni kao znanstveniku, ali i našem Sveučilištu Sjever, ustanovi koja snažno podržava i potiče moj rad, na što sam jako ponosan.

Što je potrebno za uspješan znanstveni rad?

Sad kad ovo pitate, pala mi je na pamet jedna Einsteinova izreka koju je izjavio na temu genijalnosti, a koja otprilike kaže: „Genije je jedan posto inspiracije i devedeset i devet posto perspiracije (znojenja)“. Tako je i s uspješnim znanstvenim radom, puno truda i odricanja, predanog rada i nepresušnog entuzijazma, a ako imate sreće, onda dobijete i taj jedan posto inspiracije kao začin u savršenom jelu, a koje ste jako dugo i pomno pripremali prije završnog kuhanja. Osim investiranja osobnih kapaciteta, ne mogu dovoljno naglasiti značajnost timskog rada u iznimnom znanstvenom okruženju, odnosno bez dobre sinergije rada s kolegama istraživačima, nema napretka. Pada mi na pamet još jedna narodna izreka, a koja parafrazirano suštinski kaže: „Svi ljudi znaju sve, dok jedan čovjek sam ne zna ništa“. To je posve istinito za znanstveno istraživački rad, jer tek udruživanjem naših znanja, prožimanjem zajedničkih ideja i ambicija, dobri rezultati neće izostati.

Jeste li se do sad susretali s nekim preprekama u znanosti?

Znanost je sama po sebi predivan izazov koji je sposoban pokrenuti sve kapacitete osobe koja se njome bavi. S druge strane, znanost daje informacije koje se mogu koristiti na dva načina istodobno, i konstruktivno i destruktivno. Možda je eklatantni primjer nuklearna energija koja je istovremeno izvor velike energije i velikog uništenja. Posao znanstvenika je iznimno kompliciran, a prepreka ne manjka i jako ih je veliki broj. Premda ovime što ću sad reći, nisu obuhvaćeni svi tipovi prepreka, no oni se generalno mogu podijeliti u tri velike kategorije koje se međusobno preklapaju kako bi nama znanstvenicima širom svijeta otežavale život i rad. To je prije svega financiranje, iza toga visoko kotiraju međuljudski odnosi kao prepreke (ovdje mislim na ljudski ego i zavist) te bagateliziranje kvalitete informacija. Novac za financiranje rada znanstvenika teško se dobiva, jer je sredstava uvijek manje od iskazanog interesa za njima, stoga je kompeticija uvijek velika te često se na znanost općenito gleda kao na nešto na što se beskorisno troše novci poreznih obveznika, osobito u temeljnim znanostima. Primijenjena istraživanja prolaze nešto bolje, iako ni tamo situacija nije puno lakša. Međuljudski odnosi su uvijek prepreka svemu što se radi jer suštinski generiraju probleme gdje ih objektivno nema samo zato da bi nečiji ego bio namiren.

Bagateliziranje kvalitete informacija je fenomen s kojim se susrećemo u novije doba i vjerojatno je nastao zbog jednog od najznačajnijih suvremenih tehnoloških dostignuća našeg doba, a to je internet. Već sam ranije spomenuo da se tehnologije, znanost i sve informacije mogu koristiti i konstruktivno i destruktivno, tako je i s internetom. S jedne strane, teško mi je zamisliti svakodnevicu bez interneta, ali s druge strane, to je izvrstan medij za širenje i nekvalitetnih, neistinitih, pa i zlonamjernih informacija. Prisutnost informacija na internetu varira kvalitetom te njihova svekolika dostupnost najširoj javnosti doprinosi obezvrjeđivanju tih informacija, kao i općenitom obezvrjeđivanju znanja, pa i znanosti. Danas nije problem (samo)prozvati se ekspertom za bilo koju tematiku, primjerice čitate li komentare ispod objava vijesti na raznim portalima, uvidjet ćete koliki broj neotkrivenih „eksperata“ postoji za sve tematike koje ljudski um može osmisliti, od nogometa preko građevinske statike, pa sve do astrofizike i prehrane. Komentari takvih „eksperata“ prije će doći do šire javnosti, nego informacije koje istražuju sistematične skupine znanstvenika širom svijeta. To rezultira time da se raznorazne neutemeljene informacije onda ponavljaju i postaju „istinite“ te  ljudi počinju u njih vjerovati, dok znanstvenici koji metodološki provode svoja istraživanja, postaju „neprijatelji“ objektivne istine (prema kojim god kriterijima se ona objektivno identificirala). Ako tome pridodamo i afere iz medija vezane uz kupovanje kojekakvih akademskih titula i statusa, a da ne spominjem kako se tolerantno tretira plagiranje znanstvenih radova, onda  u konačnici dobivamo otužnu sliku situacije u Hrvatskoj, gdje se obezvrjeđuju edukacija, znanstvene titule te znanost općenito. U svom radu, susreo sam se (i susrećem se svakodnevno) sa svim tim preprekama, kao i brojnim drugim problemima.

Docent ste na Sveučilištu Sjever. Koliko Sveučilište potiče Vaš znanstveni rad?

Sveučilište Sjever prilično potiče moj znanstveno istraživački rad, prije svega jer mi osigurava financiranje egzistencijalnih primanja, kao i kroz razne sustave nagrađivanja i slično. Tu bih možda još izdvojio administrativnu podršku kao i podršku uprave Sveučilišta Sjever, koje su od iznimne važnosti za znanstvenu struku. Ponajprije bih istaknuo našeg rektora prof. dr. sc. Marina Milkovića te prorektora Sveučilišnog centra Koprivnica prof. dr. sc. Marija Tomišu, koji snažno podržavaju moj znanstveni rad i djelovanje. Od odjela bih se srdačno zahvalio našem Odjelu za znanost, umjetnički rad i međunarodnu suradnju i Službi za računovodstvo, knjigovodstvo i financije s kojima najviše surađujem kao izvrsno organiziranim, korisnom, uslužnim i poticajnim.

Je li teško biti znanstvenik u Hrvatskoj? Naime, hrvatskih znanstvenika na listama najcitiranijih ima više izvan RH nego što ih živi i radi u Hrvatskoj. Što je tome razlog?

Iznimno je teško biti znanstvenik u Hrvatskoj jer nije tajna da su uvjeti rada i financiranje povoljniji u razvijenijim zemljama zapadne Europe, SAD-u ili drugdje gdje su veća izdvajanja za znanost. Na kraju krajeva, jedan duži period živio sam i radio u SAD-u te sam i sâm mogao doživjeti sudbinu brojnih hrvatskih istraživača koji su otišli iz svoje domovine u dijasporu u potrazi za boljim životom. Osim toga, ranije sam naveo prepreke u radu koje su i moja svakodnevica, kao što je teže dobivanje financiranja za istraživanja zbog jednostavnog razloga, jer je proračun RH za znanost znatno manji od primjerice onog u SAD-u ili Izraelu.

Mišljenja sam da naše Sveučilište ima puno razvojnog potencijala upravo zbog poticajne financijske podrške za hrvatske uvjete prema svom znanstvenom kadru, zbog čega sam ponosan na Sveučilište Sjever. Jer iako smo mlado sveučilište, objektivni indikatori to već pokazuju i mislim da će se taj pozitivan trend snažno nastaviti i u budućnosti.

Koje je trenutno Vaše područje interesa i znanstvenog rada te koje predmete trenutno predajete?

Trenutno sam docent na našem Sveučilištu te radim kao urednik ili član uredništva tridesetak znanstvenih časopisa različitih internacionalnih izdavača (Elsevier, Springer, MDPI i dr.). Također, lokalni sam koordinator jednog CEEPUS III projekta RS-1512-03-2223 'Improving Food Quality with Novel Food Processing Technologies', koji potiče mobilnost nastavnog i nenastavnog osoblja s ciljem transfera znanja i vještina na međuinstitucionalnom nivou unutar partner institucija iz različitih zemalja EU. Osim toga, sudjelujem u ocjenjivanju međunarodnih projekata kao službeni ekspert Europske komisije te unutar znanstvenih tijela drugih zemalja, a dio sam i istraživačke grupe već spomenute izv. prof. dr. sc. Danijele Bursać Kovačević koja trenutno vodi znanstveno-istraživački projekt financiran sredstvima Hrvatske zaklade za znanost „Tehnologija preprekama i 3D printanje za okolišno prihvatljivu proizvodnju funkcionalnih voćnih sokova“, a na kojem sam suradnik. Pored 3D printanja hrane, sudjelujem i u istraživanjima koja uključuju primjenu različitih naprednih prehrambenih tehnologija industrije 4.0 s ciljem proizvodnje inovativne funkcionalne hrane, dok s kolegama sa Sveučilišta u Novom Sadu radim i na rješavanju problema fotokatalitičkog čišćenja (industrijskih) voda uz primjenu nanotehnologije i sunčeve svjetlosti. Ukratko razni aspekti održive proizvodnje hrane (eng. agri-food business), iako moja najveća ljubav je bila i ostala statistika i analiza podataka koja je tradicionalno moje najveće područje interesa po čemu sam internacionalno i najprepoznatljiviji. Na primjer, kineska sveučilišta i instituti će u potpunosti financirati moj dolazak u Peking kako bi njihovi studenti i kolege znanstvenici čuli moje predavanje na temu statistike (kemometrije) u proizvodnji funkcionalne hrane. Trenutno predajem predmete kao što su „Kontrola kakvoće i sigurnosti hrane“ i „Vođenje poslovanja u slastičarstvu“. Od ove godine predajem i kolegije Tehnologija proizvoda od voća i povrća te Proizvodnju i preradu ljekovitog i aromatskog bilja što su i neke od tema tekućih istraživanja timova istraživača s kojima radim.

Imaju li mladi s izborom prehrambenog smjera obrazovanja sigurnu budućnost kasnije na tržištu rada?

Hrana je nešto bez čega ne možemo i bit će uvijek potrebna. Samim tim se nameće i odgovor da je prehrambena tehnologija područje koje će uvijek imati potrebe za stručnjacima. Dakle, složio bih se s time jer svaka ozbiljna država koja drži do svoje suverenosti imat će razvijenu prehrambenu industriju zbog njene strateške važnosti, pa prema toj logici, radnih mjesta ne bi trebalo manjkati u takvim okruženjima.

Za kraj, što biste savjetovali svojim studentima i mladima općenito?

U današnje vrijeme brzog tehnološkog napretka i brzog protoka ogromnog broja informacija, svojim studentima savjetovao bih da uvijek koriste relevantne znanstvene izvore kako bi potkrijepili svoje sumnje u istinitost i validnost zaprimljenih informacija. Biti informiran, velika je stvar, stoga danas u moru svega, pronaći kredibilnu informaciju, nije lako. Također, savjetovao bih im da više slušaju sebe i ulažu u svoja znanja, specijalno sad dok su mladi, jer koliko god se zalagali, učili i nadograđivali, tu nikako neće moći pretjerati.