U vrijeme kada je sve više starijeg stanovništva u Hrvatskoj, a potrebe za palijativnom skrbi rastu i u mlađim dobnim skupinama, to je tema o kojoj je iznimno važno govoriti. Na Sveučilištu Sjever i njegovom Odjelu za sestrinstvo posebna pažnja toj temi pridaje se i u nastavnom procesu. Formalna i neformalna edukacija o palijativnoj skrbi ima važnu ulogu u pripremi medicinskih sestara i tehničara za pružanje stručne, empatične i individualizirane skrbi pacijentima i njihovim obiteljima. Osim što povećava kvalitetu života, edukacija o palijativnoj skrbi doprinosi široj socijalnoj svijesti o važnosti dostojanstva i uključivanja svih članova multidisciplinarnog tima u skrb za bolesnika. Tijekom akademske godine organizira se niz predavanja i edukacija za studente, pa su tako i uoči Nacionalnog dana palijativne skrbi  predavanje i druženje sa studentima održali stručnjaci, ali i oni članovi obitelji čiji su članovi trebali palijativnu skrb.

Psiholog Emanuel Lacković istaknuo je tako o strategije suočavanja i važnosti mentalnog zdravlja u palijativnoj skrbi, a Miljenka Šimec, socijalna radnica, podijelila svoja iskustva u radu, s posebnim naglaskom na socijalne i emocionalne aspekte podrške bolesnicima i obitelji.  Koordinatorica palijativne skrbi Varaždinske županije Nataša Dumbović, magistra sestrinstva, je prenijela svoja iskustva i upoznala studente s dužnostima koordinatora u palijativnoj skrbi. Svoja životna iskustva kako je palijativna skrb utjecala na njih i njihove bliske podijelili su Leon Grgić, čija je supruga preminula od karcinoma pluća i Tamara Hajduk Milak, kćer oca koji je bolovao i umro od Alzheimerove bolesti.

“Četiri godine nakon smrti supruge stvarno mogu puno jasnije vidjeti i osjetiti kroz što smo sve prošli i kakva nam je pomoć bila potrebna. Ako mogu drugima prenijeti moje odnosno naše iskustvo liječenja, napredovanja bolesti, očekivanja, strahove i prava bolesnika i tako pomoći u edukaciji iz palijativne skrbi, rado to činim. Postao sam svjestan toga kako smo smrtni i kako će mnogi od nas jednoga dana trebati palijativnu skrb. Umiranje i patnja su još uvijek tabu tema, a zapravo su sastavni dio naših života. Iako je iskustvo umiranja supruge bilo iznimno bolno, danas sam ponosan i sretan što sam imao privilegij biti uz svoju ženu do posljednjeg dana.”- podijelio je svoja bolna iskustva sa studentima Leon Grgić, kao i Tamara Hajduk Milak koja je istaknula: „Od same spoznaje o neizlječivoj bolesti pa sve do posljednjeg daha mog oca, medicinari, kako ih ja zovem, su na mene utjecali na način da želim naglasiti njihovu veliku važnost za obitelji umirućeg te nebrojene trenutke ispreplitanja razuma i osjećaja prema bolesnome prenositi studenticama i studentima. Vjerujem da iznošenje osobnog iskustva i prikaz najdubljih ljudskih emocija može kod studenata potaknuti empatiju, toliko potrebnu u zanimanju medicinara. Uz svu njihovu brigu i njegu tijekom nemilosrdne bolesti, u bliskom i toplom odnosu s obitelji, na samom su kraju najčešće medicinari bolesnikov zadnji pogled. Oni imaju moć u tom pogledu bolesniku ponuditi svu nježnost i blagost ovog svijeta da ju ponese sa sobom – kolika je to zahvalnost umirućeg i njegovih najmilijih.“

Radost života, kao i nažalost tuga na njegovom kraju svakodnevica su s kojom će se nositi i sadašnji studenti Sveučilišta Sjever, a budući prvostupnici i magistri sestrinstva. Stoga su i ovakva predavanja nakon kojih ostaje samo tišina u predavaonici, a nerijetko i suze u očima dio njihove pripreme za izazove koji im slijede u skoroj profesionalnoj budućnosti.