Uspjeh zahtjeva predan rad, strpljenje i vjeru u vlastiti potencijal, a svaki napor koji uložite danas može se gledati kao most prema uspješnijoj budućnosti, smatra izv. prof. dr. sc. Tomislav Meštrović.

Izvanredni profesor na Odjelu za sestrinstvo, dr. sc. Tomislav Meštrović diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegov put u znanost započeo je iskrom fascinacije biomedicinskim istraživanjem te ga doveo do doktorata znanosti u znanstvenom području biomedicine i zdravstva, polje kliničke medicinske znanosti, grana medicinska mikrobiologija. Autor je i koautor niza znanstvenih i stručnih radova te kongresnih priopćenja iz područja mikrobiologije, seksualne medicine i javnog/globalnog zdravstva. Sveučilište Stanford je u suradnji s Elsevierom nedavno objavilo ažuriranu listu 2 posto globalno najcitiranijih znanstvenika u različitim disciplinama, među kojima je i izv. prof. dr. sc. Tomislav Meštrović, što je veliki uspjeh i priznanje za dugogodišnji trud i posvećenost znanstvenom radu, ali i plod velikog broja domaćih i međunarodnih suradnji i kolaboracija.

„Biti među 2 posto najcitiranijih znanstvenika svakako je poticaj i motivacija za daljnji rad, a navedeno priznanje sugerira da je istraživački rad kojim se bavim relevantan i ima utjecaj u široj znanstvenoj zajednici. U daljnjem radu, ovakva vrsta priznanja pomaže mi u uspostavljanju suradnji, privlačenju sredstava za istraživanje te svakako doprinosi boljoj vidljivosti mog istraživačkog rada“, istaknuo je izv. prof dr. sc. Tomislav Meštrović s kojim smo tim povodom popričali o njegovu znanstvenom putu, radu, Sveučilištu Sjever te planovima za nadolazeći period.

Što je potrebno za uspješan znanstveni rad?

Uspješan znanstveni rad zahtijeva sinergiju stručnosti, strpljenja, kreativnosti i predanosti, što se nažalost ne naglašava dovoljno u javnosti. Smatram kako sve počinje od relevantnih istraživačkih pitanja i hipoteza koje se danas moraju istraživati i u sklopu širih socioekonomskih dimenzija. Primjerice, u području javnog zdravstva, relevantno istraživačko pitanje može biti usmjereno ka razumijevanju socijalnih determinanti zdravlja te kako socioekonomske nejednakosti utječu na pristup zdravstvenim uslugama i rezultate liječenja. Ali, nakon provođenja istraživanja ključni sljedeći korak jest znanstvena diseminacija, što znači podijeliti te rezultate s drugim znanstvenicima i širom zajednicom kroz objavljivanje u relevantnim znanstvenim časopisima. Suradnja s kolegama igra ključnu ulogu u širenju perspektive i razmjene ideja, što često dovodi do inovacija i napretka u istraživanju, a otvorenost za konstruktivnu kritiku izgrađuje zdravu znanstvenu zajednicu u kojoj se ideje mogu slobodno razmjenjivati. Nadalje, kontinuirano usavršavanje znanstvenika (kako u vlastitom području, tako i u srodnim domenama) osigurava relevantnost i konkurentnost, a održivost uspješne znanstvene karijere dodatno se postiže poštivanjem etičkih standarda. Drugim riječima, smatram kako su poštenje, integritet i odgovornost ključni za očuvanje ugleda znanstvenika i povjerenja u njihov rad, stvarajući tako temelj za dugoročni doprinos znanstvenoj zajednici.

Jeste li se do sada na svom znanstvenom putu susretali s preprekama?

Razvoj znanstvene karijere često je popločen različitim izazovima. U mom slučaju, početni izazov predstavljalo je usklađivanje kliničkog rada s istraživanjima. Suočavanje s neuspjesima u istraživanjima te izazovi u suradnji s drugima sastavni su dijelovi znanstvenog puta, iskustvo koje dijele mnogi moji kolege. Izazovom se može ponekad smatrati i sam proces objavljivanja rezultata istraživanja, posebice uzevši u obzir kompetitivnost prilikom tog procesa. Također, dinamična priroda znanstvene zajednice i stalne promjene u poljima istraživanja predstavljaju izazove u održavanju aktualnosti i relevantnosti rada. Ipak, važno je naglasiti kako ove prepreke predstavljaju prilike za učenje, osobni rast i daljnji profesionalni razvoj. Naposljetku, ova iskustva dodatno su me potakla da u odluci da u potpunosti prijeđem na Sveučilište i maksimalno se posvetim nastavno-istraživačkom radu. I mogu reći kako takvu odluku nisam požalio.

Profesor ste na Sveučilištu Sjever. Koliko Sveučilište potiče Vaš znanstveni rad?

Sveučilište Sjever aktivno potiče znanstveni rad svojih nastavnika kroz različite inicijative, modalitete financiranja i podršku. Kao profesor na ovom sveučilištu, valja naglasiti kako imam pristup raznim programima istraživačkog financiranja koje provodi institucija, a što se prije svega odnosi na mogućnost dobivanja sveučilišnih potpora. Sveučilište isto tako aktivno potiče suradnju s drugim znanstvenim ustanovama te postoji kontinuirana podrška za sudjelovanje na konferencijama, radionicama i drugim znanstvenim događanjima, što dodatno potiče širenje znanja i uspostavu suradnje s kolegama iz struke. Također, Sveučilište pruža resurse za objavljivanje znanstvenih radova i promicanje istraživačkih rezultata, a svakako bi valjao naglasiti Pravilnik o nagrađivanju objavljenih znanstvenih radova i vidljivosti znanstvenika (odnosno prihvaćenih patenata) koji je jako velik poticaj za kontinuirano stremljenje ka izvrsnosti u znanstvenoj aktivnosti. Znatna je i razina pomoći kod pripreme projektnih prijava za različite projekte koji se financiraju od strane Europske unije ili na nacionalnoj razini. U svakom slučaju, može se reći kako je Sveučilište Sjever usmjereno na poticanje visoke razine znanstvene aktivnosti među svojim nastavnicima te pruža okruženje koje potiče istraživanje i doprinos akademskoj zajednici.

Primjećujete li interes kod studenata da krenu u smjeru znanosti? Na koji način ih potičete?

Među studentima kojima predajem može se primijetiti velika raznolikost interesa, premda mnogi od njih možda nisu inicijalno orijentirani prema znanstvenoj aktivnosti. Kako bih potaknuo njihov interes, koristim različite pristupe i uvijek pokušavam istaknuti različite aspekte znanstvenog rada kako bi studenti uvidjeli širu sliku mogućnosti koje im se pružaju. Jedan od njih je naglasak na znanstvenu metodu u svim kolegijima koje predajem kako bi shvatili da je upravo znanost alat kojima dolazimo do novog znanja i novih relevantnih spoznaja. Isto tako već godinama organiziram Dan svjesnosti o humanom papilomavirusu (HPV) gdje su, osim praktičara, pozvani i vodeći znanstvenici koji studentima prenose najnovije spoznaje u ovom području. Bio sam također glavni organizator radionice "Umijeće znanstvenog istraživanja" na Sveučilištu Sjever (u suradnji s Američkim društvom za mikrobiologiju) u kojoj se naglašavala važnost komuniciranja znanstvenog istraživanja te utjecaj istog na osobni, društveni i profesionalni razvoj. Nadalje, mentorstvo igra ključnu ulogu – pratim napredak studenata, razgovaram s njima o njihovim interesima i pomažem im pronaći područje znanosti koje ih intrigira. Drugim riječima, pokušavam stvoriti podržavajuće okruženje gdje studenti osjećaju da imaju podršku i resurse za istraživanje svojih znanstvenih interesa. U konačnici, želim stvoriti atmosferu gdje se znanstvena aktivnost smatra dinamičnim i dostupnim putem za osobni i profesionalni rast – čak i za one koji možda nisu nikad razmatrali takav profesionalni put.

Koje je trenutno Vaše područje interesa i znanstvenog rada?

Premda sam započeo s kliničkim istraživanjima u raznim područjima mikrobiologije, moje trenutno područje znanstvenog interesa primarno je javno zdravstvo i globalno zdravlje. Ovaj pomak u fokusu bio je potaknut uvjerenjem da se kroz istraživanje i primjenu znanstvenih spoznaja može značajno doprinijeti poboljšanju zdravstvene skrbi na globalnoj razini. Jedno od ključnih iskustava koja su oblikovala moj profesionalni put bila je Fulbrightova stipendija koju sam dobio za akademsku godinu 2021./2022. Tijekom tog razdoblja imao sam privilegiju boravka na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Washingtonu i Institutu za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME) u Seattleu. Ondje sam se intenzivno posvetio istraživanjima o globalnom teretu bolesti, s posebnim naglaskom na područje antimikrobne rezistencije. Tako sam imao priliku voditi istraživanje o teretu antimikrobne rezistencije za čitavu europsku regiju Svjetske zdravstvene organizacije, obuhvaćajući ukupno 53 zemlje. Naš cilj bio je ne samo kvantificirati teret ove ozbiljne prijetnje, već i razumjeti njene društveni, ekonomski i demografski kontekst. Trenutno sam i dalje usmjeren na povezivanje tereta bolesti s različitim sociodemografskim indikatorima kako bi se uspio dobiti sveobuhvatan uvid u čimbenike koji oblikuju zdravstvenu sliku pojedinih populacija. Vjerujem da je kroz ovakav multidisciplinaran pristup moguće adekvatno informirati politiku i pridonijeti globalnom naporu u izgradnji održivijih i učinkovitijih zdravstvenih sustava.

Predajete na studiju Sestrinstvo. Imate li neki od kolegija koji Vam je posebno drag u radu sa studentima?

Vrlo je teško odlučiti se za najdraži kolegij, budući da svakom od njih pokušavam pristupati na inovativan način, a isto tako svaki od njih donosi jedinstvene izazove i perspektive. Primjerice, u kolegiju "Mikrobiologija s parazitologijom" na prijediplomskom studiju sestrinstva, uz vježbe u biomedicinskom laboratoriju u praktičnu nastavu uveden je i element kritičke analize vijesti iz područja mikrobiologije iz medija i svakodnevnog tiska. Ovaj pristup omogućuje studentima povezivanje teoretskog znanja s aktualnim događanjima u području. Nadalje, u kolegiju diplomskog studija sestrinstva "Infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi" koristim se interaktivnim prikazima slučaja kako bih potaknuo učenje kroz stvarne situacije. Ovakav pristup studentima omogućuje razumijevanje kompleksnosti infekcija u kliničkom kontekstu te razvijanje kritičkog razmišljanja. Ipak, posebno bih istaknuo kolegij "Javno zdravstvo i promocija zdravlja" koji se odvija u završnom semestru diplomskog studija sestrinstva. Tijekom ovog kolegija cilj nam je osposobiti studente za osmišljavanje i sustavnu razradu javnozdravstvenih projekata, budući da se od naših diplomanata očekuje da, između ostalog, budu lideri u prijavi i vođenju projekata. Kroz ovaj kolegij studenti tako dobivaju priliku razviti praktične vještine planiranja, provedbe i evaluacije javnozdravstvenih inicijativa, pripremajući ih za izazove suvremenih zdravstvenih sustava.

Studij je opremljen suvremenim kabinetima i laboratorijima te je veliki naglasak stavljen na praktičnu nastavu. Smatrate li da je ona dovoljno zastupljena te koliko je važna u nastavnom procesu?

Smatram kako je praktična nastava od ključne važnosti za edukaciju medicinskih sestara na prijediplomskoj i diplomskoj razini te da je njezina zastupljenost od iznimne važnosti. Upravo su suvremeno opremljeni kabineti i laboratoriji kakvo Sveučilište Sjever ima zapravo ključni resursi koji omogućuju studentima da primijene teorijsko znanje u stvarnim situacijama, stvarajući most između predavaonice i stvarnog kliničkog okruženja. Naime, upravljanje i vođenje skrbi o pacijentima zahtijeva praktične vještine koje se najbolje razvijaju kroz stvarno iskustvo i rad s opremom koja se koristi u zdravstvenom sektoru. Osim toga, praktična nastava omogućuje studentima razvoj ključnih vještina komunikacije, suradnje i timskog rada koje su uistinu neophodne u sestrinskoj praksi. Ipak, prostora za poboljšanje uvijek ima, a unapređenje praktične nastave ne samo da bi trebalo obuhvatiti više vremena provedenog u laboratorijima i kabinetima vještina, već se u budućnosti očekuje još veće širenje suradnje s kliničkim ustanovama kako bi studenti imali priliku raditi u što različitijem kliničkom okruženju. Drugim riječima, stavljanje naglaska na praktičnu nastavu ne samo da dovodi do bogatijeg iskustva studenata, već i pridonosi njihovoj boljoj pripremi za izazove s kojima će se suočiti u profesionalnoj sestrinskoj praksi. Shodno tome bismo na praktičnu nastavu trebali gledati kao na ključnu kariku u razvoju kompetentnih medicinskih sestara i tehničara.

Za kraj, što biste savjetovali svojim studentima i mladima općenito?

Svojim studentima i mladima bih poručio kako ključ uspjeha leži u pronalaženju strasti i predanom radu na ostvarenju vlastitih ciljeva. Valja se držati onoga što nas istinski pokreće i ne dopustiti da nas prepreke obeshrabre, budući da su one neizbježan dio puta, a na nama je da ih savladamo i nastavimo dalje. Uspjeh zahtijeva predan rad, strpljenje i vjeru u vlastiti potencijal, a svaki napor koji uložite danas može se gledati kao most prema uspješnijoj budućnosti. Moja glavna poruka bi bila: budite hrabri, budite znatiželjni, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu.