Budući da učestalo surađujemo s industrijom, te imamo i nastavnike koji nam dolaze upravo iz industrije, naši studenti su, ni ne znajući, svaki dan studiranja ujedno i na razgovoru za budući posao, napominje pročelnik Odjela za prehrambenu tehnologiju izv. prof. dr. sc. Bojan Šarkanj.

Studij Prehrambene tehnologije na Sveučilištu Sjever uveden je 2018./2019. akademske godine od kada je i sam zaposlenik Sveučilišta. “Dobio sam priliku koja mi se činila izazovnom i u mjesec dana sam cijelu obitelj preselio iz Osijeka, gdje sam ostao raditi nakon studija, i nisam nikada požalio”, ističe pročelnik Šarkanj s kojim smo popričali o studiju prehrambene tehnologije, kako je koncipiran sam studij, koje su posebnosti, a na samom početku objasnio nam je što studenti prehrambene tehnologije na studiju mogu naučiti.

Cilj nam je studente osposobiti da mogu samostalno odraditi sve što je potrebno kako bi stavili neku hranu na tržište. Primarnu proizvodnju hrane rade agronomi, a dalje preuzimaju prehrambeni tehnolozi. Od skladištenja namjernica, prerade, dobivanja poluproizvoda i finalnih proizvoda koji idu na tržište, pregledavanja zahtjeva jesu li sve namirnice koje dolaze na tržište zdravstveno ispravne, prihvatljive potrošačima, jesu li nutritivno kvalitetne, sve su to dijelovi koje prehrambeni tehnolozi uče na našem studiju. Također, obuhvaćamo i dio ekonomskih kolegija, od marketinga, organizacije proizvodnje, osnove ekonomije i računovodstva kako bi sami mogli voditi svoje malo poduzeće ili obiteljsko gospodarstvo.

Nije slučajno što je studij Prehrambene tehnologije otvoren upravo u Koprivnici.

Sinonimi koji su vezani za Koprivnicu su Podravka, Belupo, Carlsberg, uglavnom prehrambena industrija, a osim Koprivnice, na Sjeveru hrvatske je i najrazvijenija prehrambena industrija. Uvijek su ljudi iz ovih krajeva odlazili studirati prehrambenu tehnologiju na udaljenija mjesta, a ustvari nema potrebe da tako daleko putuju. Izvrsna je to prilika za one koji bi htjeli studirati a financijske mogućnosti im to do sada nisu dopuštale. Također, od osnutka studija redovito imamo i studente koji su već zaposleni u prehrambenim ili srodnim industrijama te su odlučili proširiti svoje znanje, čime im se povećavaju mogućnosti napredovanja na poslu, a nerijetko imaju i financijsku potporu poslodavca. Također moramo naglasiti da i Grad Koprivnica stipendira studente prehrambene tehnologije te je za njih ove akademske godine bilo dostupno sedam stipendija, bez obzira na mjesto prebivališta.

Kako je koncipirana nastava na studiju?

Sva nastava je u dopodnevnim satima, popodne imamo rezervirano za laboratorijske i industrijske vježbe. Studentima su najzanimljivije industrijske vježbe jer na drugoj i trećoj godini imaju ukupno sedam tehnologija koje slušaju, a zatim odlaze u industrije vidjeti kako one funkcioniraju u praksi.

Redovito odlazimo u Podravku, a od nedavno nam je Podravka i nastavna baza pa će studenti još više imati posjete tom prehrambenom divu. Odličnu suradnju imamo s Carlsbergom gdje također studenti mogu proći kroz različite dijelove pogona i proces proizvodnje piva. Vodimo ih uvijek u posjete svim prehrambenim industrijama u okolici kako bi mogli iz prve ruke vidjeti koji je to stvarni posao tehnologa. Također obilazimo i lokalne vinarije ili ih vodimo na različita testiranja vina što je i dio kolegija Senzorika i analitika vina gdje im je cilj naučiti razlikovati dobra od loših vina. Budući da toliko surađujemo s industrijom, te imamo i nastavnike koji nam iz industrije dolaze, naši studenti su čak i ne znajući svaki dan studiranja ujedno i na razgovoru za budući posao.

Zanimljivo je istaknuti kako i podjela diploma na Vašem odijelu nije uobičajena. Ne dodijelite diplomu tek tako. U čemu je tajna?

Svaki naš student na početku studija dobiva jednu voćku u voćnjaku Sveučilišta i on se brine o njoj od prve do treće godine. Na kraju ja mijenjam diplomu prehrambenog tehnologa za neki prehrambeni proizvod od te voćke koji je taj prehrambeni tehnolog pripremio. U voćnjaku imamo voćke jabuke, kruške i šljive, a proizvodi koje dobivamo na kraju su zaista različiti, od pekmeza, čipsa, alkoholnih pića, džemova pa do sokova i jabučnog octa. Studenti su vrlo kreativni i redovito me iznenade. Zanimljiva je činjenica što proizvode u voćnjaku moraju pokupiti u rujnu, pa moraju znati kako taj proizvod održati stabilnim do lipnja kada dobivaju diplome.

Studenti te proizvode rade u studentskim laboratorijima, a ove godine je otvorena i nova zgrada Prehrambene tehnologije koja je uvjete studiranja za studente prehrambene tehnologije podigla na jednu višu razinu. 

U novu zgradu Prehrambene tehnologije Sveučilište je uložilo 2 milijuna eura, a to je tek početak ulaganja u zgradu i opremu. Odgovorno tvrdim da imamo najsuvremenije studentske laboratorije u Republici Hrvatskoj i koga zanima kako se po trenutnim standardima studira  prehrambena tehnologija to će sigurno dobiti ovdje. U laboratorijima je najnovija oprema, tako da ovdje studenti imaju mogućnost steći iskustvo s najsuvremenijom opremom, ne samo vidjeti tu tehnologiju već mogu s njom i raditi.

Planovi za daljnji razvoj su veliki. Možete li nam neke otkriti?

Trenutno nabavljamo našu mini pivovaru gdje ćemo studente učiti kako u poluindustrijskom stilu proizvoditi pivu. Uz pivo, nabavljamo i destileriju gdje ćemo raditi različite destilirane alkoholne proizvode te mini liniju za proizvodnju sokova i time ćemo obuhvatiti proizvodnju tekućih proizvoda. To je jedan interdisciplinarni projekt u koji ćemo uključiti sve studije koje imamo ovdje u Sveučilišnom centru Koprivnica. Prehrambeni tehnolozi će proizvoditi, studenti ambalaže, recikliranja i zaštite okoliša će naći najbolju i najprikladniju ambalažu, studenti zaštite okoliša, recikliranja i ambalaže će voditi brigu o zelenom aspektu proizvoda, studenti medijskog dizajna će to dizajnirati, studenti komunikologije, medija i novinarstva informirati, a studenti Poslovanja i menadžmenta brinuti će o financijama i prodaji.

Imamo suradnju s Udrugom pivara Sjever s kojima ćemo, po pokretanju mini pivovare, krenuti i sa zajedničkim radionicama i edukacijama.  Mi imamo jedan set vještina i imamo više teoretskih znanja dok oni imaju iskustva iz prakse koja mogu prenijeti našim studentima, ali i drugima koji su zainteresirani za proizvodnju piva kod kuće.

Što biste izdvojili kao ključne razlike koje Sveučilište Sjever čine dobrim izborom za studenta?

Studenti u svojim osvrtima uvijek ističu kako je prednost Sveučilišta pristupačnost nastavnika. Mogu reći kako ja zaista volim na početku upoznati svoje studente, znati o njima nešto više od samog imena i prezimena. Zabilježim njihove hobije i interese te ih na osnovu toga uključujem u izvannastavne aktivnosti. Općenito su naši studenti vrlo aktivni u brojnim događanjima koja imamo na Sveučilištu. Istaknuo bih Festival znanosti kada kroz različite radionice najmlađima nastojimo približiti znanost i dočarati što je sve zanimljivo iz svijeta znanosti prehrambene tehnologije. Studenti su u tim aktivnostima uključeni na svim razinama i to mi je jako važno. Također, laboratoriji u kojima studenti imaju nastavu su zaista najsuvremeniji i to je nešto što uvelike utječe na kvalitetu nastave ali i znanja koja studenti dobivaju. Uključujemo ih i u znanstvene projekte u sklopu kojih imaju prilike sudjelovati na kongresima i konferencijama, te kao predstavnici Sveučilišta imaju priliku steći i to vrlo značajno iskustvo.
Što je Vas usmjerilo u područje prehrambene tehnologije?

Na kraju mog osmog razreda profesorica kemije me pitala želim li odgovarati za trojku na što sam  odgovorio: “Profesorice, dajte mi dva, kemija mi ionako nikada u životu neće trebati!” Upisao sam srednju školu za prehrambenog tehničara misleći kako tamo nema puno kemije, a na kraju sam imao pet vrsta kemije no pristup predmetu je bio drugačiji i tu sam ustvari otkrio da je kemija nešto što me zanima. Unatoč tome, nakon srednje škole sam bio siguran da je fakultet za one pametne klince pa sam otišao raditi na Brač kao pomoćni pekar. Ipak, nešto mi nije dalo mira i odlučio sam pokušati upisati fakultet na jesenskom roku, prošao prijemni i upisao Prehrambeno-tehnološki fakultet.
Da mi je kemija na neki način obilježila školovanje potvrđuje i činjenica da sam prvi kolokvij pao upravo iz kemije. No, baš to mi je bilo potrebno. Shvatio sam da valja sjesti i zagrijati stolicu i tada je sve krenulo. Dogodilo se da sam prenio kemiju i na višu godinu no na kraju sam bio taj koji je prvi diplomirao iz generacije, a u manje od mjesec dana nakon obrane diplomskog zaposlio sam se kao znanstveni novak na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu. Na kraju se puno toga u mom životu vrti oko kemije. Od početka znanstvenog rada područje mog istraživanja su mikotoksini na čemu sam kasnije i doktorirao, a danas me studenti najprije upoznaju na kolegijima vezanima uz kemiju.

Vaša priča zvuči vrlo inspirativno i mogla bi biti dobra poruka za sve studente. Od nekoga tko je mislio da fakultet nije za njega do dobitnika Državne nagrade za znanost u području biotehničkih znanosti.

Priča o mom studiranju je ono što prvo ispričam studentima na uvodnom predavanju. Jer, ja sam mislio da je fakultet za neke tamo pametnije, ali ipak sam išao probati. Na kraju je ispalo puno bolje nego što sam očekivao. S druge strane, želim studentima prenijeti poruku da pad na kolokviju ili ispitu nije kraj svijeta. Nije kraj svijeta ni ako prenesu ispit u narednu godinu. To je samo znak da treba uložiti malo više truda i energije, zbog čega uvijek poručujem studentima: „…gdje ima volje ima i načina…“. Ja sam prošao to iskustvo i preživio. Studiranje je stil života i treba uživati u njemu dok traje. Iskoristite sve povlastice koje Vam studiranje pruža od bezbrižnosti za život, preko studentskih zabava i druženja, pa do popusta i stipendija koje dobivate jer ste studenti.