Provedene terenske nastave na Odjelu za graditeljstvo u ljetnom semestru akad. god. 2018./2019.

Tijekom ljetnog semestra obavljene su dvije terenske nastave u sklopu kolegija Povijest graditeljstva na I. godini preddiplomskog studija. Prva ekskurzija obavljena je 12. i 13. travnja 2019. dok je druga bila 8. lipnja. Prva se ekskurzija bavila graditeljskim znamenitostima zadarskog i šibenskog područja, a druga je bila usredotočena na graditeljske raznolikosti Hrvatskog Zagorja. Obje terenske nastave organizirali su i proveli predmetni nastavnici mr.sc. Ivan Muhovec i doc.dr.sc. Matija Orešković. Na svakoj terenskoj nastavi prisustvovalo je 50-ak studenata. Važno je za napomenuti kako je na terenskim nastavama također sudjelovalo i sedmero studenata Odeske državne akademije građevinarstva i arhitekture koje je u to vrijeme boravilo na razmjeni na Odjelu za graditeljstvo u sklopu Erasmus+ projekta.

        1. terenska nastava:

Početak prve ekskurzije bio je u ranim jutarnjim satima 12. travnja 2019. Tada je započela naša dvodnevna edukativna nastava. Na putu do grada Nina, prošli smo kroz područje Ravnih kotara. Kroz područje Ravnih kotara (nekada Hrvata) prolazila je tzv. Velika cesta  (Via Magna) koja je započinjala na istočnom mostu u Ninu, te se protezala skroz do kraljevskog grada Knina. Naša prva destinacija bio je grad Nin. Nin je grad u kojem je tijekom prvog tisućljeća prije Krista bujao život ilirskih Liburna. Nakon rimskih osvajanja (I.st.pr. Kr.) Nin postaje dijelom Rimskog Carstva. Tako nastaje urbana matrica antičke Aneone, tj. Nina koju definira pravokutna (ortogonalna) ulična mreža unutar koje je smješteni glavni gradski trg (forum), a sukladno tome i dvije glavne gradske ulice, ulice cardo maximus i ulice decumanus maximus. Važno je za hrvatsku povijest napomenuti da je ovdje nastala predromanička crkvica Sv. Križa iz IX. stoljeća, koja simbolizira starohrvatsko graditeljstvo. Dolaskom u romaničku crkvicu Sv. Križa vidjeli smo rustikalnu građu, za koju je prof. Mladen Pejaković svojim istraživanjima utvrdio da graditeljske nepravilnosti zapravo simboliziraju skladnost građevine i gibanja Sunca. Tako smo iz Nina krenuli prema gradu Zadru,  a usput smo zastali na polju Prahulje gdje se nalazi slikovita rano romanička crkvica Sv. Nikole koja je izgrađena na ilirskom grobnom tumulusu. Očarani ljepotom polja Prahulje stižemo u grad Zadar. Nakon dolaska Rimljana Zadar (nekada Jader) postaje gradom i poprima rimski koncept urbanizma. On je vidljiv i u današnjoj matrici ulične mreže. U gradu Zadru posjetili smo velebno zdanje predromaničke crkve Sv. Donata, zatim zadarsku katedralu koja je posvećena sv. Stošiji. Katedrala Sv. Stošije je najveća katedrala u Dalmaciji. Današnji izgled romaničke crkve oblikovan je u 12. st. Nakon Zadra slijedio je posjet Škabrnji. Na groblju u Škabrnji nalazi se crkvica Sv. Luke koja je bila posjedu velikaške obitelji Šubić, crkvica je sagrađena u 13. st. Sljedeće odredište bilo je naselje Vrana, koje je smješteno nedaleko od sjeverozapadnog ruba Vranskog jezera. Posjetili smo stari grad Vrana i Maškovića han. Izgradnja Mašković hana započela je 1644. god. po naređenju i sredstvima vrhovnog admirala turske flote. Mjesto u kojem smo noćili bile su Pakoštane, koje su već u starom vijeku služile kao luka antičkog grada Asserije (kod Benkovaca).

Drugi dan naše dvodnevne edukativne nastave započeli smo posjetom Sirme, lokalitet Prižba, na kojoj je ranokršćanska dvojna bazilika. Nakon lokaliteta Prižbe slijedi grad Šibenik. U Šibeniku je najznačajnija građevina katedrala Sv. Jakova građena preko 100 godina tijekom 15. i 16. st. Njen glavni tvorac bio je Juraj Matejev Dalmatinac. Šibenska katedrala poznata je i po vijencu individualiziranih glava prirodne veličine (ukupno su izvedene 72 glave). Nakon što smo napustili grad Šibenik, krenuli smo u razgledavanje bunja. Bunje spadaju u tzv. tolosoidne građevine koje su poznate još iz najstarijih vremena. Nakon toga slijedio je posjet Bribirskoj glavici koja je izdignuta cca 300 mn.m. a površina blago nagnutog zaravnjenog povijesnog prostora veća je od A=7ha. Baš s Bribirske glavice potiče loza Šubića koja je kasnije stolovala u Međimurju. Ovdje su najnovija arheološka istraživanja potvrdila osmerolisnu osnovu predromaničke crkve na Bribirskoj glavici, čiji su obrisi djelomično vidljivi pod grobljanskom crkvom Sv. Ane i Joakima. Nakon Bribirske glavice uslijedio je posjet Asseriji. Asserija je arheološki lokalitet na području naselja Podgrađe blizu Benkovaca. Posebna zanimljivost van zidina stare Asserije su i liburnski nadgrobni spomenici tzv. Cipusi. U benkovačkom kraju posjetom mjesta Šopot završava naša dvodnevna edukativna nastava. Ovdje su pronađeni temelji starohrvatske crkve i glasovit natpis s imenom kneza Branimira.

Vođeni motom naše dvodnevne edukativne nastave, studenti odjela Graditeljstvo upoznali su skrivene ljepote iz povijesnog i graditeljskog aspekta,  predivnog nam zadarskog i šibenskog područja!

„Svojom domovinom obilaziti treba, da bi ju upoznao,  a kroz zemlje strane putovati treba, da bi svoju više zavolio.“ (I.M.)

         2. terenska nastava:

Druga terenska nastava održana 8. lipnja 2019. godine  u cjelosti se odvijala unutar područja Hrvatskog zagorja koje predstavlja mali dio prostranog panonskog bazena. Kao prvo odredište ove terenske nastave bile su Varaždinske Toplice. Ovaj grad smješten je na jugoistočnim obroncima Topličke gore. Posjetili smo termalno arheološko nalazište Aquae Iasae, gdje su debeli slojevi karbonatnog taloga termalne vode konzervirali graditeljske ostatke iz  dvomilenijske prošlosti i tako je spasili za buduće naraštaje. Osim ovog arheološkog nalazišta posjetili smo kapelu Sv. Duha koja je sagrađena na ostacima stare župne crkve koju su razorili Tatari 1242. (sadašnja kapela barokizirana je 1774. god.). Imali smo priliku vidjeti staru zagorsku hižu iz 1801.god. koja je primjer pučkog graditeljstva. Sljedeće odredište bila je Hraščina. Hraščina je smještena na sjeveroistočnom dijelu Krapinsko-zagorske županije. Prvo smo se zaustavili kod župne crkve posvećene Sv. Nikoli Biškupu. Crkva Sv. Nikole pravokutne je lađe, šireg poligonalnog svetišta. Unutrašnjost je ispunjena zidnim slikama čiji su autori pomoćnici Antuna Lerchingera i zagrebački slikar Antun Archer. U središtu naselja nalazi se i poklonac Sv. Ane Samotreće koji je nastao u razdoblju od 17-19.st. Nakon Hraščine slijedilo je sljedeće odredište koje je udaljeno nešto više od jednog kilometra, mjesto Trgovišće. U Trgovišću su se još od 20. st. održavali stočni sajmovi. Prije kratke pauze posjetili smo kapelu posvećenu Majci Božjoj od sedam žalosti, kapela je iz 1735. god. Tamo se nalazi vrijedan, ali jako oštećen inventar sa stilskim obilježjima varaždinskog kiparstva sredinom 18. st. Kameni kip iz kapelice, djelo je varaždinskog kipara Ivana Jakova Altenbacha iz 1692. god. Nakon kapele, u obližnjem Domovcu pogledali smo pil Sv. Marka, a potom u zaselku Kiternaši i lokalitet pada meteorita iz 1751. god. Nakon toga uputili smo se prema kuriji pl. Belošević. Ova kurija izgrađena je sredinom 19.st s gospodarskom zgradom iz 1920. god. Dao ju je sagraditi ilirac Dragutin Kušlan, suradnik Josipa Jelačića. U početku je služila kao vincilirov dom, a kasnije kao kuća za ladanjski odmor. Ona je kasnije pripadala obitelji Josipa Jurja Strossmayera. Na putu do Konjščine zaustavili smo se kod nikad dovršenog zadružnog doma u Galovcu, pa se potom pješke spustili do Curišovog meljina na potoku Selnici gdje se nalazi i Vinekov most. Da Vincijev most nazvan Vincekov most, atrakcija je u konjščinskom kraju. Ovaj most specifičan je jer se pokazalo da on radi na principu takozvanog škarnog efekta- čim veću težinu ima, ima bolju nosivost i stabilniji je. Most je nastao prema skicama Leonarda da Vincija (prijelaz XV. u XVI. st.) pa mu otuda i ime, a zanimljivo je da je u to vrijeme nastao i renesansni konjščinski kaštel. Slijedi vožnja prema Konjščini, posjet Starom konjščinskom gradu i vidikovcu Lasače. S ovog se vidikovca otvara impresivan pogled na slikovitu dolinu potoka Batine, gdje se prema nekim teorijama odigrala antička bitka. Naš put nastavio se do Beleca gdje smo posjetili crkvu Sv. Marije Snježne. Ona se smatra jednom od naših najljepših baroknih crkvi. Tamo smo posjetili i crkvu (danas kapelu) Svetoga Jurja koja je osobito zanimljiva po nizu raspoznatljivih stilskih obilježja koja su nastala tijekom višestoljetne gradnje, dogradnje i pregradnje. Našu ekskurziju priveli smo kraju prošavši pored jedne ruševne zgrade nedaleko od željezničke postaje u Budinščini, a riječ je o rijetkom primjeru profane gradnje za koju je projekt napravio poznati arhitekt Hermann Bollé (1845.- 1926.), negdje pri samom kraju 19. st.

Ispunjeni ljepotom zagorskog nam kraja krenuli smo put Varaždina. Prisjećajući se svega što smo kroz  dan vidjeli i naučili svijesni smo da trebamo očuvati graditeljsku baštinu Hrvatskog zagorja.