Odjel za komunikologiju, medije i novinarstvo ima više profesora s praktičnim iskustvom u medijima i novinarstvu od ijednog drugog srodnog studija u zemlji. To je neprocjenjivo bogatstvo i odličan temelj za kvalitetnu nastavu, ističe doc. dr. sc. Branimir Felger koji je jedan od onih koji prenose bogato iskustvo u medijima na buduće novinare i medijske stručnjake na Sveučilištu Sjever. Imali smo priliku razgovarati s docentom Felgerom i saznati njegov novinarski put, ali i koja sve znanja i iskustva prenosi na studente Odjela za komunikologiju medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever.

Iza sebe imate bogatu i uspješnu karijeru u medijima, i kao novinar i kao urednik. Kada i kako je započeo Vaš put u novinarskim vodama?

Moj put u novinarskim vodama je počeo 1994. godine na Hrvatskoj televiziji. Počeo sam raditi kao honorarni dopisnik iz Osijeka. Uz veliki trud i rad, paralelno sam studirao na Pravnom fakultetu, počeo sam izvještavati za Dnevnik HTV-a, uređivao i vodio Županijsku panoramu, Hrvatsku danas, Plodove zemlje, izborne emisije itd. Nakon deset godina rada na HTV-u, zaposlio sam se na prvoj hrvatskoj komercijalnoj televiziji Novoj TV. Prvo sam radio kao dopisnik koji je pokrivao istok Hrvatske, uz susjedne zemlje, BiH, Srbiju, Mađarsku, a potom sam izvještavao i iz drugih europskih zemalja. Urednik Informativnog programa Nove TV postao sam 2012.godine.  Uz Dnevnik i Vijesti, uređivao sam i brojne specijalne emisije, izborne emisije, izvanredne vijesti, specijale o posjetu dvojice papa Hrvatskoj, konklave u Vatikanu, specijale o događajima na britanskom kraljevskom dvoru itd.

Možete li izdvojiti neke najdraže trenutke u Vašoj novinarskoj karijeri?

Svi su mi najdraži. Svaki dan proveden na televiziji je bio drugačiji, sa završetkom jednog dana, projekta ili emisije, počinje priprema i realizacija druge i tako svaki dan. Ipak, izdvojio bih praćenje akcije Bljesak 1995., izvještavanje o posjetu pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj te izvještavanje o posjetima pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, Poljskoj i Njemačkoj. U visoko stresne, ali osobno afirmativne zadatke, ubrajam i breaking news poput potresa u Zagrebu, poplava u Slavoniji, uhićenja generala Gotovine, kao i njegovo oslobađanje te vrlo zahtjevno razdoblje izvještavanja i uređivanja newsa tijekom pandemije koronavirusa.

12 godina ste bili i urednik programa na Novoj TV. Koje su najvažnije vještine koje kvalitetan urednik mora posjedovati?

Urednik u redakciji newsa mora biti prije svega televizijski iskusan, novinarski potkovan, široko obrazovan i odlično informiran. Mora znati obavljati istodobno nekoliko zadataka-raditi s novinarima, poznavati njihove afinitete, raditi s ostatkom ekipe newsa, organizirati njihov rad i radno vrijeme, delegirati im zadatke, surađivati s drugim odjelima, uređivati sadržaj informativnih emisija, redigirati tekstove i pregledati televizijsku sliku, ali i imati široku mrežu kontakata. Multitasking je jedna od najvažnijih vještina urednika u tv newsu.

Kada biste morali izabrati, što Vam je bilo draže – dio na terenu u ulozi novinara ili dio u studiju u ulozi urednika?

Svaki je kreativan i zathjevan na svoj način. No biram rad na terenu, jer to je prava bit novinarstva. Ljudi i emocije čine teren terenom, a slika i zvuk televiziju posebnijom.

Već posljednje tri godine svoje bogato iskustvo i znanje prenosite na buduće komunikologe, novinare i mlade ljude koji su izabrali ići u smjeru medija. Kako biste sebe ocijenili kao profesora? Koji je Vaš pristup prenošenju znanja i edukaciji mladih ljudi?

Mislim da sam profesor s bogatim praktičnim iskustvom, sve što piše u knjigama i udžbenicima, ali i puno više od toga, studentima prenosim iz vlastitog iskustva. Nema novinarske forme ili televizijskoga žanra koje nisam na vlastitoj koži iskusio pa nerijetko u predavaonici nastane žamor s desecima ruku u zraku studenata koji me obasipaju brojnim pitanjima o radu na televiziji, kako izgleda rad ispred i iza kamere, kojim se tehnologijama televizija koristi itd. Bude mi drago vidjeti koliko su proaktivni i zainteresirani za te teme.

Koje kolegije predajete na Sveučilištu Sjever i koje je područje danas Vama najzanimljivije?

Trenutačno predajem TV emisiju, TV izvješćivanje i pisanje priloga, Istraživačko novinarstvo te Izvedbeno scensku komunikaciju. Televizija je moje primarno područje, ali novinarstvo općenito i komunikologija, koju sam i doktorirao, su mi pod kožom. Sve je zanimljivo uz dobre i aktivne studente na KMN.

Što je ono što smatrate najvažnijim što studentima želite prenijeti?

Općenito smatram da čovjeka treba naučiti upecati ribu, a ne mu je servirati na pladnju. To mi je vodilja i na Sveučilištu Sjever. Želim naučiti studente kako učiti i kako to koristiti u praksi. Namjera mi je na svim kolegijima koje predajem, uz teoriju, prenijeti im i praktična iskustva, kako teoriju primijeniti u praksi. Danas-sutra će biti novinari, PR-ovci, medijski profesionalci pa od mene iz prve ruke mogu saznati što ih čeka na poslu, a ne piše u knjigama.

Po čemu smatrate Sveučilište Sjever, a osobito Odjel za komunikologiju, medije i novinarstvo drugačijim?

Sveučilište Sjever je jedno od najbrže rastućih u Hrvatskoj, otvoreno, moderno, europsko sveučilište. Odjel KMN ima više profesora s praktičnim iskustvom u medijima i novinarstvu od ijednog drugog srodnog studija u zemlji. To je neprocjenjivo bogatstvo i odličan temelj za kvalitetnu nastavu.

Mediji su se unazad deset godina itekako promijenili. Je li novinarima uz te tehnološke promjene lakše ili teže?

Mislim da je isto. Načela novinarstva se nisu promijenila. Vijest mora biti točna, provjerena, brza, objavljena prema etičkim i moralnim načelima te pravilima struke. Prije smo vijest provjeravali na jedan, a danas na drugi način, no u pravilu moderne tehnologije mogu biti samo jedan od novinarskih alata, ali nikako se ne smijemo opustiti te im prepustiti da rade novinarski posao.

Čime se Vi vodite u životu i koju biste poruku željeli poslati mladim ljudima i studentima?

Vodim se onom Shakespeareovom da “nema većeg mraka od neznanja”. Čovjek uči dok je živ i to je ljepota naših života. Mladima uvijek kažem da nije sramota ne znati, već ne pokušati saznati i naučiti. Uz čvrstu volju samo im je nebo granica.