Znanje se uvijek tražilo i tražit će se bez obzira na to što nam se možda kroz medije plasira upravo suprotno, naglasila je pročelnica Odjela za strojarstvo Sveučilišta Sjever izv. prof. dr. sc. Sanja Šolić.

Već od osnovnoškolskih dana zanimali su ju prirodoslovni predmeti, posebno fizika jer daje odgovore o funkcioniranju svijeta, svemira i svega što nas okružuje te je upravo zato izbor već srednjoškolskog obrazovanja pročelnice Šolić bila tehnika.

“Kod izbora studija dvoumila sam se između inženjerske fizike i studija strojarstva, ali sam napravila najbolji izbor i odabrala strojarstvo. Strojarstvo je temeljna tehnička struka i uvijek će biti nužna jer strojari su ti koji ideje drugih struka prevode u realna tehnička rješenja i konstruiraju i izrađuju konkretne proizvode, uređaje, strojeve, alate, proizvodne sustave, pri čemu su uvijek primorani na kontinuirano usavršavanje i kontinuirano savladavanje i implementaciju novih tehničkih znanja i spoznaja”, ističe izv. prof. dr. sc. Sanja Šolić koja je već 6 godina na čelu Odjela za strojarstvo.
Imali smo priliku popričati o njenom znanstvenom putu, radu na Sveučilištu Sjever i čuti koje savjete ima za svoje studente.

Nakon završetka studija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje ostali ste na matičnom fakultetu kao znanstveni novak. Koliko Vas je to iskustvo izgradilo i je li Vam ono odredilo smjer Vašeg daljnjeg znanstvenog rada?

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje završila sam studij strojarstva smjer proizvodno strojarstvo. S obzirom na to da sam bila na listi 10 % najboljih studenata u svojoj generaciji zaposlila sam se kao znanstveni novak na Katedri za toplinsku obradu i inženjerstvo površina Zavoda za materijale. Tu sam bila obavezna upisati doktorski studij Inženjerstvo materijala što je direktno utjecalo na moje daljnje usavršavanje u tom području. Kao znanstveni novak – asistent počela sam i držati nastavu studentima i to na prvoj i drugoj godini koje na FSB-u imaju vrlo velik broj studenata i ta nastava je ustrojena vrlo striktno. Veliki je broj grupa, veliki je broj studenata, svi se moraju držati strogih pravila kako bi sustav funkcionirao, nema popuštanja nikome. Međutim kad počnete držati nastavu dođete u kontakt s velikim brojem mladih ljudi koji su došli učiti i razvijati se u strojarskoj struci, koji imaju velike ambicije i traže znanje i vidite da možete napraviti neku razliku. Svojim trudom i prenošenjem svog znanja možete potaknuti ambiciju kod mladih ljudi, interes za pojedine dijelove struke, interes za znanjem i učenjem i za ostvarivanjem nečeg višeg od prosjeka. I to je jako lijep osjećaj i potiče i vas na kontinuirano usavršavanje i stjecanje novih znanja.

Imate iskustvo rada i na slovenskim institutima. Koje su razlike u području znanosti u Sloveniji i Hrvatskoj? Ima li ih?

Svakako jedno od najljepših radnih iskustava koje sam imala je na Inštitutu za kovinske materiale in tehnologije u Ljubljani gdje sam bila na post-doktorskoj specijalizaciji te kasnije i radila kao istraživač. Imala sam izvrsne mentore koji su mi nesebično prenijeli ogromnu količinu stručnog znanja i na tome sam im jako zahvalna. Slovenija ima tradicionalno vrlo razvijenu industriju proizvodnje čelika te metaloprerađivačku industriju. Jako puno ulaže u svoju industriju, posebno u istraživanje i razvoj jer su svjesni da samo proizvodnja s dodanom vrijednosti ostvaruje prednost na svjetskom tržištu. S druge strane slovenska industrija se vrlo snažno oslanja na znanstveni sektor jer znaju da sami ne mogu pratiti, niti svojim kapacitetima pokriti, znanstveni napredak, a to je ono čega kod nas u Hrvatskoj baš i nema. Industrijski sektor, pogotovo mala i srednja poduzeća, fokusirana su kod nas na tekuću proizvodnju, rade projekte za izvoz i minimalno ili uopće ne ulažu u razvoj vlastitih kapaciteta i proizvoda, a dugoročno bez kontinuiranih ulaganja u istraživanje i razvoj te implementaciju novih znanja, tehnologija i tehničkih mogućnosti i noviteta sve će se i dalje svoditi na proizvodnju manje zahtjevnih pozicija za strane tvrtke bez neke veće dodane vrijednosti. To na žalost vodi u stagnaciju i postupno degradaciju, a ne u napredak i posljedično u prosperitet.

Od 2016. godine ste na Sveučilištu Sjever, a već 6 godina na čelu Odjela za strojarstvo. Što biste istaknuli kao komparativnu prednost studija strojarstva na Sjeveru od drugih srodnih studija na ostalim sveučilištima?

Sveučilište Sjever izvodi iznimno kvalitetan prijediplomski studij Proizvodnog strojarstva. Studij je koncipiran klasično i znanjima koje studenti dobiju izvrsno pokrivaju zahtjeve industrije sjeverozapadne Hrvatske. Nakon završenog prijediplomskog studija, studenti imaju i mogućnost nastavka školovanja na sveučilišnom diplomskom studiju strojarstva. Na diplomskoj razini studija strojarstva studenti Sveučilišta Sjever stječu specijalizirana znanja i vještine nadogradnjom znanja o novim materijalima i tehnologijama, modeliranju i simulacijama, konstruiranju i optimiranju proizvoda, proizvodnih procesa i postupaka rješavanjem problema iz prakse uz korištenje suvremenih inženjerskih alata. Studij se izvodi kao optimalna kombinacija teorijskih znanja i principa, te znanstveno utemeljenih praktičnih i tehnoloških iskustava i postupaka. Na diplomskom studiju potičemo studente da se zaposle i studiraju uz rad jer time stječu iskustvo u struci već u vrijeme studiranja, lakše usvajaju znanja na nastavi jer vide njihovu konkretnu implementaciju u području struke i time postaju bolji inženjeri.

Zašto biste nekome, pred izborom njegova obrazovnog puta, savjetovali da izabere upravo Sjever?

Mišljenja sam da bi svi trebali voditi računa prilikom odabira studija i područja kojim se žele baviti, o budućnosti koja ih očekuje u tom području. Svjedoci smo vrlo brzog napretka tehnologije, pojavi umjetne inteligencije koja se sve brže uvlači u sve sfere društva, sve većoj automatizaciji i robotizaciji svih industrija i počinju se postavljati pitanja što će ljudi raditi i hoće li biti posla za njih. Sva istraživanja pokazuju da će budućnost tražiti sve više visoko obrazovanog inženjerskog kadra koji će se brzo prilagođavati svim promjenama, lako usvajati i implementirati nova znanja te moći održavati, implementirati i opsluživati visoko sofisticirane automatizirane sustave tako da je odabir studija strojarstva kao temeljnog tehničkog studija uvijek najbolji izbor za stjecanje temeljnih znanja koje će mladom čovjeku osigurati kvalitetnu budućnost.

Sveučilište Sjever ima jako dobru povezanost i s gospodarskim sektorom. Koliko je to važno za studente strojarstva?

Svi naši studenti se zapošljavaju u industriji tako da nam je vrlo važna kvalitetna suradnja s gospodarstvom i tvrtkama iz okruženja. Studenti kroz terenske nastave koje organiziramo u tvrtkama na području Varaždinske i Međimurske županije kao i u gradu Zagrebu proširuju svoje vidike, upoznaju se s proizvodnim procesima, industrijama i tehnologijama o kojima uče na nastavi te pronalaze potencijalne tvrtke za odrađivanje stručne prakse. Također, vrlo su nam značajne i povratne informacije o našim bivšim studentima od strane njihovih poslodavaca, kako su se uklopili, imaju li adekvatna znanja, što bi trebalo uključiti dodatno u nastavu kako bi naši budući inženjeri bili što bolji itd. Uvijek izlazimo u susret tvrtkama iz okruženja kako bi se predstavili studentima kao potencijalni budući poslodavci i nastojimo kroz organizaciju stručnih predavanja približiti studentima što bolje struku i rad u struci.

Kako je biti sveučilišni profesor i biti važna karika na nečijem studentskom, ali i obrazovnom putu?

Lijepo je vidjeti da ste imali utjecaja u obrazovanju mladog čovjeka koji je nakon studija sretan i uspješan i dobro radi u struci. Uvijek me iznenadi i obraduje kada se neki bivši student ili studentica jave s nekim komentarom ili porukom da rade negdje i super im je i zahvale se jer je baš nešto što sam im ja predavala i što smo pričali na nastavi danas vrlo značajno, imaju znanja o tome i uspješni su, to ih čini dobrim inženjerom i imaju perspektivu ispred sebe. Takve sitnice su mi motivacija da uvijek dajem maksimum na nastavi jer ako samo jedan student ima ambicije i želi nešto više, upravo je taj student budući inženjer koji će možda jednog dana negdje u poslu napraviti razliku i upravo on zaslužuje najbolju moguću nastavu, bez obzira na to što su možda ostali studenti oko njega nezainteresirani.

Koja je Vaša ideja vodilja pri radu sa studentima i što je ono najvažnije što im želite prenijeti?

Volim raditi sa studentima i uvijek nastojim biti maksimalno korektna i dati maksimum u predavanju i prenošenju znanja. Trudim se nekako zainteresirati studente za materiju koju predajem i učiniti ju što zanimljivijom. Tu se vodim svojim iskustvom kad sam bila student i kad sam slušala predavanja s tim temeljnim znanjima struke koje danas i sama predajem, a koja jednostavno student mora naučiti. Meni je to bilo predavano suhoparno, profesor je jednim tonom, tiho, u dvorani u kojoj nas je bilo dvije stotine, pričao tri sata, mijenjao folije na grafoskopu i to je bilo grozno. Materija je divna, ali ju treba znati približiti studentima koji tek uče struku da se za ta znanja zainteresiraju i da ih se potakne na učenje. Biti dobar inženjer ne znači samo pohraniti veliku količinu tehničkih informacija u glavi, već znači i naučiti inženjerski razmišljati, sagledati problem iz svih kutova i pronaći ono, ne najbolje, već optimalno rješenje. Dobrog inženjera se ne obrazuje već ga se odgaja poticanjem na razmišljanje i kontinuirano učenje i usavršavanje, a to je moguće samo ako se i sami tako ponašate.

Kada biste usporedili svoje vrijeme studiranja i današnje što biste izdvojili kao prednosti ili nedostatke pojedinog razdoblja?

Moj studij je bio klasičan studij strojarstva, vrlo strogi profesori s minimalnom tolerancijom za bilo kakvu pogrešku, učenje po deset sati dnevno, crtanje nacrta u olovci i tušu većih od kuhinjskog stola na kojima ne smijete pogriješiti jer ga radite dva tjedna, pune predavaone studenata koji zapisuju svaku riječ profesora itd. Danas se studentima jako puno toga tolerira i izlazi im se u susret maksimalno i svi se mi uvijek pitamo činimo li studentima time uslugu ili baš i ne. Studenti imaju danas dostupno sve na klik, znanje, informacije, literaturu i samo studiranje je značajno olakšano, samo što treba učiti kao i uvijek. To se nije promijenilo. Znanje se uvijek tražilo i tražit će se bez obzira što nam se možda kroz medije plasira upravo suprotno. Bez znanja nema razvoja i napretka društva, nema kritičkog razmišljanja, možda je nekome to i u cilju, ali uvijek stoji činjenica „znanje je moć“ i zato treba učiti.

Imate li savjet za današnje studente i mlade ljude pred kojima je izgradnja njihove karijere?

Tehnika i tehnologija se danas mijenjaju izuzetno velikom brzinom i najvažnije je steći kvalitetna temeljna znanja koja će se lako dalje kontinuirano nadograđivati. Svi mi, a posebno mladi ljudi danas koji se obrazuju za rad u budućnosti, moramo biti spremni na kontinuirano učenje i usavršavanje jer u suprotnom nećemo moći držati korak s vremenom i tehnološkim razvojem te ići naprijed. Studij strojarstva daje temeljna tehnička znanja i uči studente inženjerskom načinu razmišljanja, a upravo je taj inženjerski način razmišljanja kao i sposobnosti rješavanja složenih i kompleksnih problema ono što izdvaja inženjere strojarstva od drugih struka i čini ih lako zapošljivim i prilagodljivim cijeloj paleti različitih industrija.