U organizaciji MATRIBA i Centra za kulturu Vela Luka u četvrtak, 27. lipnja 2019. godine u arheološkom nalazištu Vela spila odigrao se multimedijski performans ''Početak'' autora doc.art. Roberta Gečeka, pročelnika Odjela za multimediju i doc.art. Maria Periše, pročelnika Odsjeka za medijski dizajn.  U nastavku prenosimo osvrte na ovaj značajan projekt, koje su iznijeli dr.sc. Dinko Radić i likovni kritičar Marijan Špoljar.

"Projekcija reforestiranih konja snimljenih na pustopoljinama livanjskog kraja, na fantastičnoj pozadini milenijima izbrazdane stijene Vele spile, prapovijesnog arheološkog lokaliteta pored Vele Luke, rezultirala je nevjerojatnim amalgamom prošlog i sadašnjeg, novim poimanjem arhetipske snage livanjskih konja prožetih s onim pleistocenskim ''arhiviranih'' nekoliko metara niže u nekom od depozita prapovijesnog nalazišta. I površnom gledatelju nametala se je impresija izranjanja konja iz same stijene, iz značenja vremena kojeg je ta plemenita životinja imala u ljudskoj povijesti, a sada, kao da se, utisnuta u špiljski kamen nastoji otrgnuti zaboravu ili barem za trenutak ponukati nas na prisjećanje njihove iskonske sile koja je ljudskom rodu po prvi put otvorila pogled na slobodu nesputanog kretanja. Nizovi likova dostojnih jasnoće Lascauxa i Altamire volumenom stijene dobivali su i treću dimenziju, postajavši stvarni, gotovo opipljivi. U Velu spilu autori su prenijeli i presliku iz špilje Vindije nastale na njihovome prvom performansu 2017. godine i time naglasili neupitnu važnost oba prapovijesna arheološka lokaliteta.

Prirodne (snažne) boje naglašenih obrisa vraćale su projiciranim fotografijama izvornost svjetlopisa, što je posebno zanimljivo u vremenu kontaminiranom beskrajnom plimom vizualnih napada. Izvornost tehnike nastanka fotografija (gotovo zaboravljene u protekla dva stoljeća) u špilji je dodatno pojačavao rezak miris rastopljenog bitumena korištenog za prigodno (gotovo ''prapovijesno'') osvjetljavanje emulzije i njene petrifikacije u equumorfnoj formi. Naravno, uz vrlo ograničen preljev tonova, jer bitumen se ne može uspoređivati s digitalnom fotografijom, on je jednostavno prvi, nesofisticiran, trajan.

Da bi užitak bio cjelovit i da bi sva osjetila bila ispunjena pobrinuo se autor glazbe Predrag Krobot. Nije ni potrebno napomenuti produhovljenu elementarnost, koja je u akustičnom špiljskom recipijentu rezultirala jedva čujnim suzvučjima rezonantnog prožimanja ambijenta i gledatelja. Neočekivan, jedinstven i nestvaran doživljaj!

Na špiljskom ''ekranu'' promicali su nizovi životinja u njihovoj punoj snazi, u prirodnom okruženju u kojem su odbačeni od ljudi i prepušteni hirovima prirodnih sila. I umjesto da se doimaju napuštenima, da postanu hrana divljim zvijerima, nestanu kako to priliči reliktu davnog vremena, livanjski konji u njima pripadajućem pejzažu pokazuju punu ljepotu prilagodbe. Gledajući ih snažne i neovisne stiče se utisak da budućnost pripada njima, a ne nama“,  dr.sc. Dinko Radić.

 O projektu „Početak“ likovni kritičar Marijan Špoljar:

„Projekt Početak polazi od dosegnute, tehnološki sofisticirane, simbolički naglašene i artistički dominantne fotografije koju je Mario Periša učinio na Livanjskom polju snimajući čuvene „divlje konje“, životinje koje slobodne žive u ambijentu nalik onome u prethistoriji te se i vladaju kao da ih civilizacija nikada nije ni krotila. Takve estetizirane, visoko kultivirane, ali i verističke prizore u kojima se naglašavaju ljepota, snaga, prirodnost i elementarnost i koje pripadaju vrhu mimetičko-reprezentacijske slike svijeta dekonstruiraju se u dva smjera: prema slici koja se pušta u internetski opticaj i kola neograničenim prostorima kao informacija, ali i kao supstitucija te prema slici koju doc.art. Robert Geček složenim postupkom računalne manipulacije iz slikovnog pretvara u vektorski zapis te je reducira, zgušnjava i pojednostavljuje. Tim drugim postupkom dobiva se sfumato fotografija, gotovo silueta motiva konja, neobično izvijena sjena položajem, stavom i uprošćenošću nalik pećinskim crtarijama konja. Kako postoji mogućnost da se nekada doista zbio proces „prijenosa“ prizora s konjima na pećinske zidove (toj pretpostavci u prilog idu – baš kao da je riječ o cameri obscuri – obrnute projekcije životinja) odluka autora da se transformirane fotografije konja unesu u špilju Vindiju nije ishitreni, bizarni čin nego, pomalo ludički, ali smisleni postupak. Pri tome se zbiva još jedan od logičnih, transformativnih procesa: takva, već preobražena fotografija, lišena svojih mimetičkih svojstava i printana na adekvatnu podlogu koristi se kao „predložak“ za grafiku, kao motiv koji se, razložen kemijskim postupcima, prekriva gustom, katranskom masom i otiskuje na papir primarnim ručnim pritiskom. Rezultat je grubi, neravni, elementarni, gotovo „arheološki“ otisak, reljefna površina koja, premda u načelu serijalna, ima karakter unikatnosti, a ne samo multioriginalnosti. Konačno, u projektu Početak riječ je o dijalogu između dvije koncepcije, u krajnje pojednostavljenom smislu svedene na polaritet original – reprodukcija, fotografija – grafika, analogno – digitalno, homogeno – raspršeno, intenzivno – ekstenzivno… Ili, u još jednostavnijoj varijanti, na odnos između fotografije kao unikatnog rezultata fotografiranja nekog realnog  prizora i njezine dekonstrukcije, razlaganja, migracije, preslagivanja i multifunkcionalizacije. Moglo bi se čak kazati da je riječ o propitivanju statusa i mogućnosti fotografske slike u digitalnoj eri da ovaj projekt ne otvara i niz drugih, značajnih, ali i usputnih, pitanja, ne samo na umjetničkom i medijskom polju nego i šire. Konceptualni štih i spektakularizirana forma pomiruju se tako u projektu koji ima karakter i izložbe i umjetničke akcije i eksperimentalne igre i ambijenta“.

Čestitke pročelnicima Sveučilišta Sjever na ovom značajnom performansu!

Galerija fotografija nalazi se u privitku!