Obavještavaju se studenti da će studentska referada, sukladno izvršenim prijavama ispita od strane studenata, prijaviti studente na ispitnu listu (studomat), ukoliko studenti ispunjavaju sve uvjete (i nisu izašli na ispit 4 puta u akademskoj godini 2023./2024.).

Dragi studenti/ce,

prijavite se za volontiranje na Danima otvorenih vrata Sveučilišta Sjever koji će se održati 3. prosinca 2024. u Sveučilišnom centru Varaždin i 4. prosinca 2024. u Sveučilišnom centru Koprivnica od 11 do 14 sati u oba Sveučilišna centra. U tu svrhu tražimo proaktivne i komunikativne studente/ice Sveučilišta Sjever za pomoć u organizaciji i koordinaciji svih aktivnosti.

Upotpunite svoj studentski život iskustvom volontiranja na Sjeveru!

Prijave na linku: https://forms.gle/UCY7WWxxSJzyJQ2m6

Nakon volontiranja svi će studenti primiti potvrde o volontiranju.

Izvedbom baleta„Snježna kraljica“ u splitskom Hrvatskom narodnom kazalištu, Davor Bobić, jedan od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih živućih skladatelja i profesor na Odsjeku za glazbu i medije Sveučilišta Sjever na najbolji je mogući način proslavio svoj 56. rođendan. Iako je skladatelj već ovjenčan mnogim nagradama i uspjesima, ovaj balet može se smatrati dosad najopsežnijim djelom tog bivšeg studenta kompozicije, harmonike i teorije glazbe na kijevskom konzervatoriju Čajkovski.
“Snježna kraljica” bezvremensko je djelo koje prati radnju bajke danskog pisca Hansa Christiana Andresena s jasnom porukom kako iskreno i pravo prijateljstvo može pobijediti sve. Prema riječima skladatelja, rad na baletu potrajao je oko godinu dana, što je, s obzirom na opsežnost cijelog projekta i skladateljeve aktivnosti bio prilično intenzivan period. Glazba oplemenjuje principe estetike bliske ruskoj i ukrajinskoj kulturi i folkloru, dramaturški je ostvarena tako da slušatelju ne dopušta ni trenutka nepažnje i pruža jednu neupitno posebnu i veličanstvenu emociju tijekom slušanja.
Djelo je izvedeno pod dirigentskom palicom maestra Stjepana Vugera, uz koreografiju i režiju Svebora Sečaka.
Bitno za spomenuti da je ovaj balet u koraku s vremenom i tehnologijom na način da nastup pedesetak plesača na pozornici prati i potpuno osmišljena video-projekcija Zdenka Bašića i Franka Dujmića, koji su svojom vještinom izvedbi dali digitalnu dimenziju. Njihov je doprinos publici stvorio divnu iluziju bivstva u bajci čime je dodatno oplemenjen i upotpunjen osjećaj zamišljenog bajkovitog svijeta.
Balet je napisan u dva čina, no ono što se posebno izdvaja jest završni dio prvog čina u kojem se pojavljuje Čarobnica koja usred zime stvara cvjetni vrt u kojem cvijeće oživljava i pleše Valcer cvijeća zajedno s njom i Gerdom. Čarobnica provodi Gerdu u potrazi za Kayem kroz nekoliko kontinenata i zemalja uz pomoć globusa i čarobnog cvijeća: indijski zumbul, europski slak, azijski jasmin, afrički
ljiljan i hrvatska ruža. U tom ulomku primjetna je širina skladatelja Bobića koji je svaku kulturološku skupinu potkrijepio odgovarajućim melosom, spektakularno završivši cvijetom ruže inspiriranim hrvatskim folklorom.
Siguran sam da balet očekuje svijetla budućnost jer zaslužuje svjetsku promociju, stoga dajem iskrenu preporuku da pogledate predstavu i doživite jedno nezaboravno glazbeno iskustvo.

izvještaj s premijere pripremio Hrvoje Matak, student treće godine prijediplomskog studija Glazbe i medija

U srijedu 6. studenoga, u HNK Varaždin, održan je tzv. Koncert u mraku. Izvođači Jelena Štefanić (sopran), Sofija Cingula (mezzosopran) Ivana Godec-Vinceković (klavir), Darko Rušec (gitara) i glumac Vojin Perić su imali priliku, već devetu godinu zaredom, izvesti koncert u potpunom mraku. Ideja je ovog koncerta publici pokazati i dočarati percepciju izvedbe nekog glazbenog djela kakav je jedino poznat i moguć slijepim i slabovidnim osobama.
Koncert se tradicionalno održava oko godišnjice smrti značajnog hrvatskog gitarista i skladatelja Ivana Padovca koji je u svojim tridesetim godinama života počeo gubiti vid, te je naposljetku posve oslijepio. Stoga su njegove skladbe svake godine zastupljene na programu, a ove su godine na koncertu izvedene i skladbe Georga Friedricha Handela i Josipa Hatzea, koji su također potkraj života oslijepili.
Izvedba umjetnika bila je prožeta snagom i nježnošću, a mračna atmosfera dodatno je pojačala doživljaj, omogućujući slušateljima da se fokusiraju na zvuk i emocije koje su se prenosile kroz glazbu. S druge strane, izvođenje u mraku donijelo je izvođačima nekoliko izazova. Zbog smanjene vidljivosti morali su se oslanjati na svoju memoriju i osjećaj za prostor. Također, morali su biti oprezni prilikom kretanja kako ne bi naletjeli jedni na druge ili na neke neželjene objekte. Sve je to rezultiralo time da publika osjeti na koji način su spomenuti skladatelji komunicirali s glazbom što je ujedno i bio cilj ovog koncerta. Između glazbenih točaka, Vojin Perić, glumac kazališno slijepih i slabovidnih „Novi život“ iz Zagreba deklamirao je stihove Huga Badalića, Petra Preradovića i Rikarda Katalinića Jeretova.
Ovaka način izvedbe koncerta, ne samo da pruža publici novu percepciju slušanja glazbe, već jedinstveno iskustvo koje spaja zvuk i emocije na potpuno nov način. Ovakav neobični oblik glazbenog doživljaja nije samo prilika za uživanje u zvucima pjevača i instrumenata, već i način za istraživanje duboke povezanosti između čula, percepcije i umjetničkog izraza. Na takvom koncertu eliminiraju se sve svjetlosne instalacije, reflektori i scenografija. Umjesto toga, svi se oslanjaju isključivo na zvuk i emocije koje glazba izaziva.
Jedan od najvećih izazova za glazbenike na koncertima je uspostavljanje emotivne veze s publikom. Uobičajeni koncerti često se temelje na vizualnom kontaktu, izrazima lica pa čak i interakciji s publikom. Na koncertu u mraku izvođači se fokusiraju isključivo na zvučnu dimenziju izvedbe, što može biti oslobađajuće i za izvođače i za publiku. U tom potpunom mraku može se stvoriti neka specifična, meditativna atmosfera u kojoj se svi prisutni osjećaju opušteno te povezani jedni sa drugima.
Koncerti u mraku nude potpuno novo glazbeno iskustvo, s naglaskom na zvuk, emocije i introspekciju. Ovaj inovativni format daje publici priliku da se oslobodi vizualnih distrakcija i potpuno se prepusti čaroliji zvuka, a izvođačima daje priliku da pokažu svoje umjetničke sposobnosti u okruženju lišenom komercijalnog pritiska. Ovi koncerti postavljaju pitanje – što znači umjetnost kad je svuda oko nas i kroz nas, a mi ništa ne vidimo? U svijetu u kojem smo preplavljeni vizualnim podražajima, koncert u mraku pruža priliku za povratak osnovama – zvuku, emocijama i povezanosti.
„Ja crnu znam, ovo nije crno, nego to je odsustvo i svjetla i mraka“, istaknuo je koncertu Vojin Perić.

Osvrt pripremile studentice Maja Hasija i Lara Topolnjak pod mentorstvom pred. Jelene Blaži na kolegiju Uvod u medije na prvoj godini sveučilišnog prediplomskog studija Glazbe i medija.

U zajedničkom ciklusu Podij mladih umjetnika, u organizaciji Hrvatske glazbene mladeži Varaždin, cjelovečernji je pijanistički recital u Velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu održao David Vuković, naslovni asistent na Odsjeku za glazbu i medije Sveučilišta Sjever u Varaždinu i nastavnik klavira i korepetitor u Glazbenoj školi.
David je rođen u Čakovcu 1996. godine. U rodnom je gradu završio osnovnu glazbenu školu u klasi prof. Daniela Maria Novaka, maturirao je u klasi prof. Lee Šantek u Glazbenoj školi u Varaždinu, a diplomu summa cum laude stekao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi red. prof. Đorđa Stanettija 2021. godine. Nakon kraćeg naslovnog angažmana u zvanju umjetničkog suradnika na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, vratio se u Varaždin gdje razvija značajnu pedagošku i koncertnu djelatnost kao solist i vrlo tražen komorni glazbenik.
Varaždinskoj se publici predstavio pomno osmišljenim solističkim recitalom koncipiranim u tri bloka od kojih je svaki činio vrlo logičnu, premda stilski heterogenu cjelinu. Uvodni je dio svakog od blokova bio posvećen koralu kao netipično klavirskoj formi namijenjenoj prvenstveno vokalnoj izvedbi, no kako je svaki od instrumenata na jedan način produžetak ljudskog glasa kao najstarijeg sredstva glazbenog izražavanja, u klavirskoj je literaturi od Bachovog vremena do danas moguće pronaći brojne primjere korala ili skladbi inspiriranih koralima.
Tako je prvi blok Vuković započeo izvedbom skladbe Nun komm' der Heiden Heiland (O, dođi, spase naroda), trećeg od Deset koralnih preludija koje je 1898. godine prema Bachovim koralima napisao čuveni talijanski pijanist i skladatelj Feruccio Busoni. Od prvog kontakta s klavirom primjetna je bila duboka usredotočenost umjetnika na tijek glazbene fraze. Legato, svojstven koralu kao formi, zahtjevan je na instrumentu na kojem dah nije prirodno sredstvo izraza: upravo zato je pijanistima uvijek izazovno realizirati savršenu povezanost linija. U tome je Vuković u potpunosti uspio pri čemu mu je zasigurno od pomoći bilo iskustvo komornog glazbenika s kojim rado surađuju raznovrsni instrumentalisti i pjevači. Njegov osjećaj za glazbenu frazu ni u jednom trenutku nije bio namješten ni isforsiran, premda ni prepušten instinktu: uvijek promišljen. Odmah nakon Bachovog Korala, bez prekida aplauzom, kao što je umjetnik i zamolio publiku, uslijedio je posljednji Brahmsov klavirski ciklus minijatura- Četiri klavirska komada op. 119, nastao 1893. godine. Izvedba triju Intermezza i završne Rhapsodie pokazala je visoku razinu razumijevanja jednog drugačijeg stila u kojem je na trenutke bilo moguće raspoznati temelje koje je u pijanističko nasljeđe ugradio Johann Sebastian Bach. Time je mladi pijanist u potpunosti opravdao koncepciju u kojoj je kao uvertiru Brahmsovom ciklusu stavio Bachov Koral. Poznato je da je posljednja skladba koju je Brahms napisao u životu, (nedugo nakon ovih minijatura od kojih ga dijele tek dva broja opusa posvećena komornim skladbama s klarinetom), bio ciklus od 11 Koralnih preludija za orgulje op. 122 napisanih nakon smrti Clare Schumann. Izvedba ciklusa op. 119 ni u jednom trenutku nije pribjegavala vanjskim efektima i iskazivanju isprazne pijanističke vještine: svaka je glazbena misao bila duboko proživljena i iznesena iskrenošću i neposrednošću izraza, gradeći napetost prema vrhuncu ostvarenom u posljednjem stavku.
Drugi je blok započeo prvom od Tri koralne predigre Dubravka Detonija. Posve netipična za kasniji Detonijev opus, ova skladba iskazuje poštovanje pijanističkoj tradiciji iz koje je Detoni potekao, da bi na njenim krilima ostvario neslućene podvige suvremenog izraza zbog kojih ga danas i mlađi i stariji umjetnici rado izvode i za koje on još uvijek piše i prerađuje nove skladbe, neumoran i u devetom desetljeću svog života. Vuković u ovoj skladbi ostvaruje drugačiji, nešto svjetliji klavirski zvuk i dalje vodeći računa o logično vođenim linijama koralne podloge, pa time kao da najavljuje blistavu izvedbu pomalo zaboravljenog opusa svog slavnog sugrađanina Josipa Štolcera Slavenskog. Jugoslavenska suita sa stavcima Tema con improvisazioni, Scherzo bacanico, Adagio religioso i Jugoslavenski ples pronašla je u Vukoviću idealnog interpreta. Efekti kojima je Slavenski tražio vlastiti individualni izraz zasjali su u punom svjetlu u bogatoj dinamičkoj paleti koja je i u najglasnijoj dinamici uvijek bila vrlo kontrolirana. Klavir je postao puno više od solističkog instrumenta: gotovo da je iz njega izvirao cijeli orkestar kojim je jasnim razumijevanjem ritmičke strukture Vuković suvereno upravljao.
U trećem se bloku pijanist vratio Johannu Sebastianu Bachu izvedbom korala Es woll' uns Gott genädig sein (Smilovao nam se Bog) BWV 311 iz 1725. godine, nakon čega je uslijedila izvedba veličanstvene skladbe Césara Francka Preludij, koral i fuga FWV 21. Vuković je u ovom bloku pokazao izrazit smisao za glazbenu dramaturgiju i iznadprosječnu zrelost utemeljenu na jasnom razumijevanju glazbene forme i nezaustavljivoj energiji svoje snažne umjetničke individualnosti. Izvedbu je gradio poput arhitekta koji projektira kuću: postavivši temelje odmjerenom interpretacijom Preludija, nakon pažljive gradacije širokih akorada u Koralu, priču je zaključio moćnom Fugom, stvorivši atmosferu u koju se publika sa zadovoljstvom „nastanila“ i nagradila ga snažnim pljeskom i ovacijama. Vuković im je pružio nagradu izvedbom jednog ranog opusa Josipa Štolcera Slavenskog, napisanog kad je skladatelju bilo svega šesnaest godina. Dva kontrasna stavka (Pjevanje i Ples) potvrdila su Vukovićevu vještinu kojom jednako uspješno izvodi i pjevnu i plesnu glazbu. U pjevnim je raspoloženjima u svakom trenutku svjestan jasne ritmičke strukture, dok mu u onim plesnim instrument zvuči bogatim, punim zvukom, dakle - kako to pijanisti vole maštati – klavir mu pjeva.
César Franck je, baš kao i Bach, bio prije svega Učitelj, posvećen dijeljenju zvanja mladim naraštajima. Veseli da i danas učitelji jednakom predanošću šire svoju energiju, strast i ljubav prema učenju glazbe. David Vuković kompletan je glazbenik: ostvaren na području komorne glazbe, korepeticije opere i poduke mladih, od najmlađih uzrasta do studenata glazbe. Sve to moglo se čuti i osjetiti na ovom solističkom recitalu kojim je opovrgnuo često iznošenu tezu da uspješan pedagog ne može biti i uspješan solist. Osim toga, svojim je konceptom postavio standard kojeg bi trebali slijediti svi pijanisti: da je za uspješni koncertni program neophodna promišljena dramaturgija slijeda skladbi koje su na repertoaru. Zahtjevnost programa bila je u drugom planu jer je David Vuković svoju vještinu podredio neumornom traganju za glazbenim smislom. U tom je traganju ovim recitalom itekako uspio.

objavu pripremio: doc. mr. art. Ivan Batoš, pročelnik Odsjeka za glazbu i medije

Odsjek za glazbu i medije Sveučilišta Sjever sudjelovao je na STOO4 - Trećoj međunarodnoj znanstvenoj i umjetničkoj konferenciji Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti pod nazivom “Odgoj i obrazovanje (danas za) sutra: premošćivanje jaza između učionice i realnosti”.
Odsjek je predstavljen zajedničkim radom više predavačice Diane Atanasov Piljek s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i pročelnika Odsjeka za glazbu i medije doc. mr. art. Ivana Batoša s temom "Nastava sviranja (danas za) sutra". Diana Atanasov Piljek prošle je akademske godine bila angažirana kao vanjska suradnica na kolegiju Metodika glazbene nastave s praksom na prijediplomskom sveučilišnom studiju Glazba i mediji, te je u suradnji s pročelnikom Batošem potaknula istraživanje u kojem su sudjelovali studenti prve i druge godine našeg studija.
U radu se govori o mogućnostima intervencija u nastavni sadržaj nastave instrumenta, u ovom slučaju klavira, i u manjem postotku njegove zamjene ne-klasičnom glazbenom literaturom - žanrom prema kojem student ima preferencije. Time se ujedinjuju interaktivne metode učenja, korištenje glazbene tehnologije kao alata za praktičnu podršku, individualizirani pristupi svakom učeniku te integracija različitih glazbenih stilova i tehnika te potiču kreativni i sveobuhvatni pristupi glazbenom obrazovanju. Mješovitom metodom istraživanja koja uključuje kvantitativno istraživanje anketnim upitnikom s pitanjima otvorenoga tipa i pitanja s mogućim odgovorima Likertovom skalom u pet razina i studijom slučaja, studenti studija Glazba i mediji Sveučilišta Sjever u Varaždinu i Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu potvrdili su glavnu hipotezu da se nastavni sadržaj nastave sviranja treba modificirati i uz klasičnu glazbenu literaturu individualizirati njegov manji dio kako bi se približio učenicima/studentima, postao upotrebljiv u njihovom svakodnevnom životu/ slobodnom vremenu, a to bi rezultiralo i boljom vještinom sviranja i razvojem muzikalnoga glazbenog izričaja-interpretacije koji proizlazi iz emocionalnoga aspekta doživljaja glazbe i time motivira polaznike za vježbanjem, a da se pritom ne zapostavi klasična glazbena literatura koja je temelj cijeloga izričaja.
Istraživanje će sljedeće godine biti objavljeno u Zborniku cjelovitih radova s međunarodnom recenzijom.