Sveučilište Sjever pruža mi mogućnost izraziti svoje ideje i stavove, mišljenja i kreativnost
U godinama koje su preda mnom želim dalje učiti, napredovati, razvijati nove vještine... Pokušavam ne bojati se novih izazova i hrabro ići naprijed, a tako će se zasigurno ostvariti i neki poželjni rezultati koji će biti presjek uloženog truda, vremena i znanja”, ističe studentica 3. godine medijskog dizajna Viktorija Paljug.
Jesmo li svjesni da svatko od nas može svojim djelovanjem mijenjati prvo svoj mikrosvijet, a onda i širu okolinu, pa čak i dalje od toga?
Viktorija je toga itekako svjesna i već sada veoma promišlja o poruci koju šalje svojim radom.
“Nažalost, živimo u svijetu u kojem su neke vrijednosti postale iskrivljene, a sve pod izlikom da je „sve u redu“ dok god si ti „sretan“. Svima je dobro poznat pokret današnjice – „body positivity“ koji je, čini mi se, za sobom povukao neke drugačije vrijednosti od onih na kojima sam sama odrasla, a svaki dan smo svjedoci toga kako se takav, a i slični pokreti, odražavaju i na one najmlađe. Dodatno me šokiraju činjenice po pitanju dječje pretilosti, koje su i u svjetskim i u hrvatskim razmjerima zbilja poražavajuće. Sve u svemu, već mi je duže vrijeme jasno da „voljeti sebe“ zapravo znači „željeti sebi najbolje“ – i to u svakom pogledu, pa tako i po pitanju zdravlja i pravilne prehrane”, istaknula je Viktorija kojoj su upravo te činjenice bila inspiracija za odabir teme projekta nastalog kao dijelom društvene kampanje na kolegiju Dizajn vizualnih komunikacija i novi mediji pod mentorstvom doc. art. Luke Borčića. Na poticaj mentora prijavila se na Zagreb Design Week što se pokazalo kao odlična odluka jer je međunarodni stručni žiri prepoznao kvalitetu njenog rada te je nagrađena s 2. nagradom u kategoriji Društvene inovacije.
Ovaj hvalevrijedan uspjeh bio nam je odličan razlog da porazgovaramo s Viktorijom i saznamo više o njenoj ideji “Volim sebe – jedem zdravo”, ali i o iskustvu studiranja medijskog dizajna na Sveučilištu Sjever, ljubavi prema dizajnu općenito te njenim planovima i životnim stavovima.
Projekt “Volim sebe – jedem zdravo” originalan je način da se naglasi važnost zdrave prehrane, brige o sebi i to osobito za one najmlađe. Odakle ideja za izbor ove teme i kako je projekt koncipiran?
Projekt se za kolegij sastojao od tri dijela: prezentacije s opisanim stručnim činjenicama vezanim za temu dječje pretilosti, zatim jednostavne knjižice s receptima i idejama što jesti za doručak, ručak, večeru, užinu i desert (tzv. "Recepturnice") te edukacijskih igraćih karata. Projekt je zapravo zamišljen da se izvodi kao radionica za djecu (8 – 10 godina) i njihove roditelje. Cilj radionice jest educirati i osvijestiti problem dječje pretilosti te ponuditi alternativno rješenje u svrhu prevencije pretilosti već u dječjoj dobi. S obzirom na to da sam cijelo vrijeme razmišljala o tome da želim napraviti nešto interaktivno, jer mi se to činilo kao najbolje rješenje za djecu, glavna ideja tog projekta temeljila se upravo na izradi praktičnog rješenja koje će putem zabavno-edukacijske društvene igre djecu potaknuti da nauče i zapamte (ali ujedno upotrijebe i svoju kreativnost) određene vrijednosti hrane, svladaju različite fizičke izazove kroz jednostavne vježbe te se pritom dobro zabave. Same karte podijeljene su u pet kategorija, dok je igra u suštini vrlo jednostavna. Cilj igre je da prvi igrač koji skupi najviše karata u svakoj rundi bude pobjednik. U igri može sudjelovati od 2 do 4 igrača, a u svakoj rundi igrač koji je na redu sam određuje uvjet prema kojem će se ta runda odigrati, dok se uvjet može temeljiti na jednoj od ponuđenih činjenica sa svake karte (kalorije, nutrijenti, energija, sitost).
Zdrava prehrana je dio moje svakodnevice, a posebno me privuklo pitanje dječje (zdrave) prehrane s obzirom na poražavajuće činjenice, I u Europi a I u Hrvatskoj, o značajnom udjelu djece s prekomjernom tjelesnom masom. Istovremeno, okruženi smo masovnom produkcijom hrane, ogromnim izborom nezdrave hrane poput slatkiša i fast fooda te, s druge strane, skupoćom zdrave hrane. Mislim da je edukacija po tom pitanju dugotrajna i zahtjevna te ćemo se, prema statističkim predviđanjima, kao društvo susresti sa zbilja šokantnim ishodom budućih generacija ako se stvari što prije ne promijene.
Ovaj projekt se čini kao nešto što zaista ima svijetlu budućnost. Tema zdrave prehrane je goruća već neko vrijeme. Imaš li planova za širenje ove priče?
Prilikom izrade projekta za kolegij, kao i samom prijavom na ZGDW, bila sam svjesna da je ovaj rad zapravo još „u povojima“, ali mi se čini da postoji dobra baza na kojoj se projekt može dalje razvijati kako bi postao još bolji, fizički izazovniji, edukativniji i zanimljiviji – i djeci i roditeljima. Sretna sam i zahvalna što je žiri ZGDW-a prepoznao tu ideju koja stoji iza cijelog rada kao priču koja ima potencijal dalje se razvijati i koja se, kako i sama kategorija kaže, kritički odnosi prema postojećim društvenim praksama i rješenjima.
Želja mi je uključiti što više stručnih ljudi iz toga područja pa svakako vjerujem da ovaj projekt ima puno prostora za nadogradnju, razvoj i u konačnici za široku primjenu. Prof. Borčić već se ponudio pomoći mi na daljnjoj realizaciji igre te se nadam da ćemo iznijeti cijeli projekt do kraja, iako to značilo rad na projektu i narednih nekoliko godina.
S obzirom na uspjeh koji si postigla, očito je da si se u samom studiju itekako pronašla. Kada si otkrila strast prema dizajnu i odlučila da ćeš svoju karijeru graditi na studiju Medijskog dizajna?
Zapravo sam cijeli život na neki način povezana s umjetnošću i nekim oblikom dizajna no život me vodio drugačijim putevima pa sam tako završila na Pravnom fakultetu. No, strast prema dizajnu je bila jača i nakon nekoliko godina odlučila sam poslušati svoju želju i upisala Medijski dizajn.
Dolaskom na Sveučilište Sjever i odabrani smjer, otvorio mi se jedan potpuno drugačiji svijet no što sam bila prije navikla. Danas, kao studentica III. preddiplomske godine, mogu podijeliti samo pozitivna iskustva i zahvalnost što sam ovdje gdje jesam znajući da sam napravila najbolji odabir za sebe. Sveučilište Sjever mi je pružilo i otvorilo mogućnosti da kroz niz stručno usmjerenih kolegija izrazim svoje ideje i stavove, mišljenja i kreativnost. Profesori nam čitavo vrijeme stoje na raspolaganju i pomažu u cijelom ovom procesu razvijanja nas kao budućih medijskih dizajnera, stalno nas potiču da ulažemo u sebe i razvijamo dizajnerske vještine – kako vrlo zanimljivim semestralnim zadacima, tako i različitim radionicama, zanimljivim gostujućim predavanjima i ostalim događanjima koja su vezana uz naš Odsjek. S ponosom mogu reći da mi je čast biti dio ove sveučilišne zajednice.
Što bi istaknula kao najveće prednosti ovog studija i Sveučilišta Sjever u cjelini?
Kada sam donosila odluku o upisu na Medijski dizajn, od presudne važnosti bili su zanimljiv izbor kolegija koji su mi se činili vrlo usmjereno i suvislo posloženi kako bi iz svakog studenta mogli izvući ono najbolje. I danas mislim tako – usmjerenost na primijenjeni dizajn u praksi, brušenje vještina kroz različite tipove i oblike zadataka, fokusiranost na stjecanje iskustva (više nego teoriju), kako bismo cijelo vrijeme ostali povezani s aktualnim zbivanjima iz svijeta dizajna. Povrh toga, kao jednu od najvećih prednosti ovog studija vidim i u širokoj mogućnosti odabira područja dizajna prema vlastitom interesu, odnosno pronalaska onoga čime bi se netko želio baviti u životu, jer kad je dizajn u pitanju, opcije su stvarno velike. Sviđa mi se taj spoj ponude koju moj smjer nudi jer mislim da se svaki student u konačnici može pronaći u onome što ga najviše zanima.
S obzirom na vlastito iskustvo, preporučuješ li mladima, koji se tek spremaju na izbor fakulteta, da u opciju stave i neki studij sa Sveučilišta Sjever?
Apsolutno! Znam da je možda nekima prepreka sama pozicija Sveučilišta, ali iz vlastitog iskustva mogu ih uvjeriti da ne trebaju uopće gledati na to, već isključivo na kvalitetu samog Sveučilišta koje nudi zbilja veliki izbor studija, a koji su relevantni i prepoznati na današnjem tržištu radne snage kao poželjne profesije.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
Veliki! Imam određena očekivanja od sebe koja sam si postavila i snove kojima težim. Već mi se sad polako otvaraju neka vrata koja me potiču da gledam širu sliku onoga čime sam se odlučila baviti za život. Teško mi je sada reći hoće li to biti možda otvaranje vlastitog studija ili priključivanje nekom postojećem, ali mi je jedino važno da radim nešto u čemu ću istinski uživati, da me taj rad svakodnevno inspirira i pomaže mi biti boljom osobom kako bih onda tu inspiraciju mogla dalje prenijeti svojim radom i na korist drugima.
Koji bi bio tvoj savjet za kolege, sadašnje i buduće?
Duboko vjerujem da svatko od nas može pronaći svoj, kako se kaže, mali komadić sreće ispod zvijezda, samo ako to istinski želi i poduzima korake da dođe do toga. Znam da je nekada teško tako razmišljati, da nam se puno puta čini da su stvari oko nas prekomplicirane ili preteške i da mislimo da „nešto nije za nas“ pa posustanemo od ostvarivanja naših želja i snova. Zato treba ostati pozitivan, optimističan i vjerovati u sebe, željeti sebi konstantno samo najbolje – a to znači uvijek težiti naprijed, ka boljem i većem. Ako od srca radiš ono što voliš, onda je samo nebo granica!