Sjeverna Irska. Pojam koji sam nekoliko puta načuo u srednjoj školi za vrijeme učenja engleskog jezika postao mi je dom na nekoliko mjeseci. Sve dok nisam potpisao ugovor sa Sveučilištem Ulster, nisam ni znao kako ta država izgleda i zašto nije dio „prave“ Irske. Nakon nekoliko pogledanih videa na YouTubeu i „šetnji“ Google Street Viewom nisam bio oduševljen tom destinacijom, ali bio sam siguran da i dalje želim doživjeti Erasmus iskustvo.

U prvim trenutcima nakon slijetanja mislio sam kako je vrijeme koje me tamo dočekalo, vrijeme kakvo mogu i očekivati u sljedećim mjesecima – magla, kiša i jak vjetar. Iako je to i bio slučaj, zapravo nije tako strašno kako sam si predočio.  S obzirom na to da je jak vjetar konstantan, kiša dođe i prođe u kratkom roku, ona je nešto na što sam se nakon par tjedana prestao obazirati. Ono što me sljedeće zabrinulo bila je veličina grada u kojem je smješteno sveučilište – Coleraine. Bilo mi je nezamislivo kako ću iz Koprivnice preseliti u duplo manji grad u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ta briga ispostavila se opravdanom zato što je grad uistinu malen, ali sam, srećom, odsjeo unutar kampusa koji je imao puno za ponuditi. Studenti mogu trenirati više od 20 različitih sportova, ići u teretanu i koristiti se različitim sportskim terenima te dvoranom unutar kampusa. Osobno sam se iskušao u taekwondou, odbojci, surfanju i futsalu gdje sam upoznao većinu ljudi s kojima sam se nastavio družiti do zadnjeg dana. No, s jednom trojkom sam se najviše zbližio, Sukh iz Kanade, Henna iz Finske i Hans iz Austrije. Od prvog dana imali smo organizirana putovanja u blizini grada u svrhu upoznavanja sredine i zbližavanja s drugim studentima, ali u kratkom vremenu, nas četvero počeli smo i sami organizirati obilaske Belfasta, Londonderryja, Pariza, Amsterdama, zapadne obale Irske, pubova i sličnih atrakcija. Najdraža putovanja bila su nam u Portrush i Portstewart gdje se zbivao sav noćni život u krugu sveučilišta. S obzirom na to da je razlog mog odlaska bio fotografiranje u sklopu završnog rada  i pisanje istog, na sveučilištu sam odabrao samo 2 kolegija – Introduction to Hollywood Cinema i Interactive Design Practice. Iako su metode učenja slične onima na Sveučilištu Sjever rekao bih da su kolegiji bili puno zahtjevniji u odnosu na naše. Jedina značajna razlika bila je količina resursa na raspolaganju, poput prostorije uređene samo za studente medijskih smjerova, kojima sam se mogao služiti u bilo koje doba dana ili noći - Macom, filmovima, PlayStation VR-om, Xboxom i sličnim korisnim alatima za učenje. Knjižnica je uz veliku količinu literature bila na raspolaganju od 0/24, ali za vrijeme ispita, bilo je nemoguće pronaći slobodno mjesto. U isto to vrijeme, u studentskom domu vlada stroga zabrana ikakvog ometanja drugih studenata kažnjiva s 50 funti. Srećom nisam imao puno za učiti te sam imao tolerantne cimere tako da s tim nisam imao problema.

Od svih lekcija i doživljaja najvažnijim smatram upoznavanje različitih ljudi iz mnogo različitih kultura. To mi je pružilo potpuno novi pogled na svijet i otvorilo obzore te u meni izazvalo želju za ponovnim studiranjem u inozemstvu. No, cijelo to iskustvo ne bi bilo toliko zabavno bez već spomenutih prijatelja. Oni su me nedavno posjetili i u Hrvatskoj gdje smo se dogovorili da naša zajednička putovanja neće stati ovdje te da ćemo ostati u kontaktu. Od Erasmusa sam očekivao puno, a dobio još više i ono što mogu reći za kraj je da ću sigurno pokušati „ugrabiti“ svaku priliku koja mi može pružiti slično iskustvo.