U utorak, 20. prosinca 2022., na Odsjeku medijskog dizajna Sveučilišta Sjever održana je 7. Kultura u fokusu. Tom prilikom održan je okrugli stol kojeg je moderirao doc. art. dr. sc. Mario Periša s gostima prof. dr. sc. Seadom Alićem, izvr. prof. dr.sc. Željkom Krušeljom i s povjesničarom umjetnosti Marijanom Špoljarom, uz premijerni prikaz prijeloma monografije “7 godina kulture u fokusu”. Na otvorenju izložbe odabranih radova 7. Kulture u fokusu proglašen je i pobjednik natječaja ”Grand prix” Sanjin Strukić. Na kraju programa u ateljeu odsjeka uz prigodno druženje prikazan je stvaralački proces slikara Tonija Franovića uz fotografije motiva livanjskih konja autora Maria Periše.

photo credit: Marino Dumić

Sedma kultura u fokusu
„Broj 7 nosi veliku simboliku koja se često veže uz cjelovitost i dovršenost, kao i uz duhovno buđenje, prosvjetljenje, introspekciju. U skladu sa svim značenjima broja 7, naš projekt Kultura u fokusu u svom sedmogodišnjem ciklusu zatvara jednu cjelinu te nagovještava neki Novi Početak.“ Tako je glasila uvodna rečenica raspisanog natječaja, a iz nje se dalo naslutiti kako provedba i koncepcija Natječaja odnosno izvedba i likovni postav ostaju u okvirima dosadašnjih kriterija.
U ostvarivanju zadanih ciljeva, ali da se stimuliraju neki novi pokušaji u promišljanju fotografskih strategija. Ovogodišnja Kultura u fokusu nosi biljeg iskustava prethodne dvije pandemijske godine, limitiranih mogućnosti umjetničkih izvedbi, iako se u predviđanju budućnosti očekivala svojevrsna ekspanzija svih vidova umjetničkih manifestacija, buđenje života te slavljenja umjetnosti općenito. Međutim, rat na europskom tlu, sigurno je ponovo ubacio virus bojazni i nevjerice te neizvjesnosti uslijed mogućeg sraza nuklearnih sila. U takvim okvirima umjetnici su stvarali i čuvali kulturnu baštinu.
Nakon lockdowna, očekivao se neki novi početak, novi „navještaj radosne vijesti“ i „viđenja“ u umjetničkim nadahnućima, i kao takav ostao zabilježen; dokumentiran ili slobodnije interpretiran, od strane fotografa. Pregledavajući pristigle radove, iščitavajući tragove i odraze u fotografijama koje upućuju na ono što se događalo u proteklom razdoblju, ostaje nam ustvrditi da se nisu zbili snažni proboji u nove dimenzije umjetničke slobode, drugačije odnose prema mediju, prema umjetničkoj praksi, niti prema životu generalno. Ipak, umjetnička su se ostvarenja prezentirala pred licem javnosti, ciklusi se pokretali, a Kultura u fokusu kao jedan mali kotačić u velikom mehanizmu, dala svoj doprinos na lenti vremena.
Nove veze i spoznaje se lagano utiskuju u društvene procese i u kulturu našega doba. Kultura treba vrijeme da se otkrije u svojoj punini. Vrijeme koje je satkano od svakodnevnice, od svekolikih napora pojedinca i zajednice da se međusobno ostvaruje dobro. To vrijeme sitnim vezom ocrtavaju i fotografske ekspozicije, koje u djelićima sekunde sažimaju u slikovni prikaz onih tisuću neizgovorenih riječi, koje u jednom kadru prenose cjelokupni trud koji se krije iza organizacije i izvedbe glazbeno-scenskih umjetnosti, izložbenih postava, promišljanja umjetnika, kao i truda u očuvanju nepokretne baštine.
Na koji su način fotografi pokušali odgovoriti izazovu vremena?

Prvenstveno, kao i inače, sigurnom metodom preslike, fizičke pojavnosti i likovno-tehničke korektnosti i dosjetljivosti. U objektivnoj usredotočenosti u efektnost samog motiva. Što često rezultira „lijepim slikama“.
Drugi pristup koji je dominirao na ovom natječaju je analitičko istraživanje koncepcije od autora ponuđeno u serijama fotografija koje nude nove perspektive i bogatije osvrte na umjetničke prakse i kulturna dobra.
Ova 7. kultura u fokusu se uklapa u spektar različitih vibracija i valnih duljina, koje tvore prirodni niz poput duginih boja, gdje se iz godine u godinu talože metode, spoznaje i istražuju nove prakse u kulturi i umjetnosti.
Taj slijed, najbolje se očituje kroz pobjedničku fotografiju 7. kulture u fokusu Sanjina Strukića, koja vizualno prikazuje čovjeka u invalidskim kolicima ispred stubišta. No, ona ispod razine vizualnog sloja prikazuje naš odnos prema spoznajama, prema percepcijama, prema estetikama jednih prema drugima, uvažavajući različitost, ali i propitkujući ili provocirajući preispitivanje našeg odnosa prema različitima. Općenito, predstavlja autorsku uronjenost u kulturološki okvir i svojevrsnu ovisnost o zajednici.
Iako smo kao članovi žirija tražili više svjetla i životne ugode kao i lakoću kadra, očito fotografi i njihovi fotoaparati bilježe optičko nesvjesno, uz ono činjenično u golom oku promatrača. Dakle, iz perspektive dokumentarističkog osvrta na svijet stvar je onakva kakvom se kultura i umjetnost tretiraju od šire društvene zajednice. Jednako tako uz podršku onog „optički nesvjesnog“ nude nam se mogućnosti da se kritički ili pozitivno misli i gleda na svijet kojeg stvaramo. Ostaje činjenica da je ljepota u oku promatrača.
Ono što se nameće kao zaključak da je KUF ostala platforma u kojoj se istražuju nove mogućnosti fotografskog izričaja, produbljuje prilika za dijalog različitih koncepcija i nudi prilika afirmiranim autorima, kao i novim naraštajima, da ravnopravno sudjeluju sa svojim ostvarenjima.
Kultura u fokusu nije spektakl. To je tek projekt u ranoj fazi razvoja, poput predškolskog djeteta. Otvoren poput djeteta za sve poticaje i izazove. Ali to bi mogao biti projekt na razini spektakla, kad bi društvo sa svojim standardima vrijednosti, prihvaćalo kulturu (i umjetnost) kao najviše izraze slobode i funkcionalnosti društva.

Doc. art. dr. sc.Mario Periša