Nakon odslušanog predavanja koje je održao student s već postojećim Erasmus iskustvom nisam ni sekunde dvoumio trebam li se prijaviti na takvo nešto. Nakon što sam to i učinio, nisam polagao previše nade da ću biti jedan od studenta koji su upali. No, stvari su se odvile baš onako kako sam se i nadao, ugledao sam svoje ime na listi studenata kojima je odobreno ovakvo iskustvo. U sklopu smjera koji studiram moram odraditi stručnu praksu pa sam se zapitao zašto ju ne bi odradio izvan Hrvatske i izbjegao dosadnu svakodnevnicu odlaženja na posao te ju zamijenio potpuno stranom okolinom u kojoj neću moći komunicirati s ljudima na hrvatskom jeziku, nego ću biti prisiljen razvijati svoje znanje stranog jezika. Imao sam šest mjeseci da odlučim gdje želim ići, a odluka je pala na malu zemlju na jugu Europe čija je površina znatno manja od Cresa, Krka ili Brača. Da, govorim o Malti, zemlji čija je populacija otprilike 450000 stanovnika, a potrebno je naglasiti da se ta brojka preko ljeta utrostruči. Malta se sastoji od tri otoka: Malta, Comino i Gozo. Ako ikada dođete na Maltu, nemojte propustiti odlazak na ostala dva otoka jer svojim plažama i krajolikom jednostavno ostanete očarani.

Ovaj odlazak uvelike mi je olakšala činjenica da neću ići sam, već sa svojim kolegom i prijateljem s fakulteta Sandrinom. Nije bilo lako naći smještaj i praksu u državi udaljenoj 1100 kilometara od grada u kojem živim. Nakon dugotrajnog traženja, bili smo prisiljeni uzeti posao od agencije koja nam je na kraju našla i smještaj. Nakon što je sve bilo riješeno, trebalo je samo sjesti u avion i uputiti se u „nepoznato“.
Sletivši u Luqu na Malti, dočekao nas je vozač s našim imenima te nas odvezao u stan. Znali smo prije dolaska da nećemo biti zajedno na stanu prva tri tjedna što nam i nije teško palo jer smo bili razdvojeni svega par minuta hodanja. Tu je sve počelo...
Doživjevši prvi dan neugodan šok saznavši da su dva dana prije našeg dolaska cijene javnog prijevoza znatno poskupile, isti dan upoznali smo osobu iz Hrvatske koja već neko vrijeme živi na Malti. Dao nam je nekoliko dobrih savjeta i ono najbitnije – smirio nas je i na tren smo zaboravili na dodatne troškove javnog prijevoza. Brzo smo upoznali velik broj ljudi raznih nacionalnosti s obzirom na to da sam ja imao šest cimera, također i Sandrino. Život s tim ljudima najbolji je način upoznavanja drugih kultura. Ne samo da su mi ti ljudi bili cimeri, nego su mi ostali prijatelji i još uvijek smo ostali u kontaktu te se redovno čujemo preko društvenih mreža i već smo dogovorili buduća zajednička putovanja.
S obzirom na to da je Malta turistička zemlja, ima dosta toga za pružiti iako je vrlo mala. Velik broj plaža, vrlo česti karnevali i razni drugi događaji idealni su za kvalitetno provesti vrijeme. Ono što je jako zanimljivo svakako jest mentalitet Maltežana. Može se opisati u nekoliko fraza: „samo polako“, „nema veze ako nema logike“ i „pucajmo što više vatrometa!“. Zašto sam naveo ove tri stvari? Maltežani toleriraju kašnjenje na posao te sam stekao dojam da im se nikada nigdje ne žuri, što i ne iznenađuje ako uzmemo u obzir klimu na Malti. Kašnjenje na posao najčešće opravdavaju okrivljujući javni prijevoz, što zapravo i jest najčešći uzrok kašnjenja.

Javni prijevoz može se opisati samo jednom riječju: kaos! Ako mislite negdje stići na vrijeme nemojte se oslanjati na buseve jer nikada, ponavljam nikada, neće stići na vrijeme. Od dva mjeseca provedena na Malti, većinu vremena proveo sam u busu ili čekajući bus na neizdržljivim temperaturama. Raspored koji možete pročitati na tabli na svakoj stanici, možete odmah i zaboraviti jer oslanjajući se na njega nećete daleko stići. Razlog tomu jesu preuske ulice gdje se dva busa skoro pa i ne mogu mimoići, ali taj problem svakodnevnica je vozačima busa koji se znaju zaustaviti nasred ulice i popričati s vozačem iz drugog busa – jer njima se ne žuri. Nekoliko puta dogodilo nam se da je bus jednostavno pregorio ili se dogodila prometna nesreća pa smo ostatak puta morali propješačiti. Na početku nam je to bio šok i takve smo situacije doživljavali s ljutnjom, dok nam je s vremenom reakcija na takvo što bilo slijeganje ramenima s osmijehom na licu. Ono o čemu ne morate brinuti jest kako ćete se ujutro probuditi. Za buđenje se pobrinu Maltežani koji poštivajući religijske običaje pucaju vatromet nekoliko puta dnevno, u rano jutro, oko podneva, poslijepodne i navečer.

Ono što vrlo vjerojatno najviše zanima studente jest kakav je noćni život. Na to pitanje mogu dati samo pozitivne komentare. Svaku večer na plažama možete vidjeti mlade kako se zabavljaju te nakon plaže odlaze u noćne klubove u Pacevillu gdje se nalazi velika ulica s klubovima za svačiji ukus. Ovakav scenarij ljetna je svakodnevnica, nebitno radi li se o ponedjeljku, srijedi, suboti ili bilo kojem drugom danu. Ne morate se brinuti hoćete li se dobro provesti ili ne. Gotovo svaki dan možete upoznati ljude različitih nacionalnosti s kojima ćete se vrlo brzo zbližiti.
Bez obzira na javni prijevoz, sve ostalo me oduševilo. Način života, ljudi, kultura, klima, atmosfera među mladim ljudima,... Sve u svemu, svakom studentu preporučio bih da se prijavi na Erasmus+ program jer ono što se doživi tijekom takvog iskustva teško da će se zaboraviti. Osim što sam unaprijedio strani jezik i naučio puno stvari na poslu, upoznao sam velik broj ljudi koji su mi danas prijatelji.