Izv. prof. dr. sc. Krešimir Buntak pročelnik je Odjela za logistiku i održivu mobilnost na Sveučilištu Sjever. Od 1990. godine bavi se uglavnom menadžerskim poslovima, a od 2012. godine zaposlenik je Sveučilišta Sjever. Ponosan je na napredak Sveučilišta Sjever, a prelazak na online nastavu tijekom pandemije nije mu bio problem. Osim toga, ističe kako je  i dalje aktivan u realnom sektoru kroz različite projekte jer smatra da profesori na sveučilištu ne smiju izgubiti tu vezi s realnim sektorom zbog kvalitete i razvoja njih samih, ali i studenata i sveučilišta.

S obzirom na to da imate dugogodišnje radno iskustvo na više različitih područja, u rasponu od javne uprave pa do menadžmenta u realnom sektoru, kako ste se odlučili za visokoobrazovni rad na Sveučilištu Sjever?

Moja odluka da nakon više od 20 godina obavljanja menadžerskih funkcija krenem s karijerom na sveučilištu zapravo je i logični slijed, budući sam s predavanjima i treninzima krenuo još 2004. godine na jednoj međunarodnoj školi. Od tada sam kontinuirano honorarni predavač i trener u više poslovnih škola i visokoobrazovnih institucija u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske. U isto vrijeme moj interes za područje menadžmenta širi se i prema znanstvenim spoznajama te sam iz područja menadžmenta i doktorirao 2010. godine. Od tada počinje i veća aktivnost u pravcu znanstvenog rada te na poziv sadašnjeg rektora prof. dr. sc. Marina Milkovića, a nakon što sam već bio angažiran na tadašnjem Veleučilištu u Varaždinu i Medijskom sveučilištu, dolazim na naše Sveučilište.

Za kolegije poput menadžmenta mislim da je izuzetno važno da ga predaju stručnjaci koji imaju i prethodno iskustvo, jer time mogu u potpunosti predati potrebna znanja studentima. Tako da moj put zapravo kreće od obrazovanja odraslih dok sam radio kao menadžer i evo, budući da volim predavati i istraživati, mislim da je logičan nastavak rad na sveučilištu. No, moram priznati da sam i danas i dalje aktivan u realnom sektoru kroz različite projekte jer mislim da profesori na sveučilištu ne smiju izgubiti tu vezi s realnim sektorom zbog kvalitete i razvoja njih samih, ali i studenata i sveučilišta.

Kako ocjenjujete dosadašnji razvoj i dosege Sveučilišta Sjever? Ima li mogućnosti i za neke nove iskorake?

Budući da sam, može se reći, od prvih dana na Sveučilištu Sjever i pratim rast i razvoj naše institucije, mislim da smo ovakav rast i razvoj na samim počecima mogli samo sanjati. Broj studijskih programa i njihova raznolikost i suvremenost od početka do danas ukazuje na dinamičan rast, ali uz to mora se priznati i razvojna komponenta ne samo u kreaciji studijskih programa, kod nekih i jedinstvenost u ovom dijelu Europe, primjerice u pogledu studija Održive mobilnosti i logistike, već i u znanstvenom iskoraku objavljujući rezultate znanstvenih istraživanja naših djelatnika kroz cijeli niz znanstvenih članaka u međunarodnim časopisima, nove znanstvene projekte za koje su osigurana sredstva iz domaćih i međunarodnih izvora te međunarodnu suradnju s ostalim institucijama u svijetu.

Mislim da je ovo vrijeme obilježila karakteristika brzog rasta i da će u idućem razdoblju biti važna komponenta razvoja u smislu podizanja osiguranja pretpostavki za visokokvalitetnom nastavom i znanstvenim istraživanjima sukladno potrebama gospodarstva i društva, ali korištenjem suvremenih spoznaja i tehnologija. Kao mlado sveučilište, s karakteristikama agilnosti i fleksibilnosti, nadam se da ćemo i dalje biti spremni odgovarati na izazove i potrebe gospodarstva i društva za kompetentnim kadrom, ali da ćemo se pozicionirati i u znanstveno-istraživačkom smislu.

Pročelnik ste Odjela za logistiku i održivu mobilnost. Dojam je, međutim, da najšira javnost još u potpunosti ne shvaća što taj studij nudi i kakve su perspektive onima koji ga diplomiraju. Kako riješiti taj problem?

Kao što sam već i spomenuo, na našem sveučilištu unutar odjela Logistika i održiva mobilnost, na kojem sam pročelnik, formiran je diplomski studij Održiva mobilnost i logistički menadžment kao jedinstven suvremeni studij u ovom dijelu Europe koji nudi obrazovanje i osposobljavanje za, prema nekim istraživanjima, zanimanja budućnosti. Činjenica je da je to nastavak na naše preddiplomske studijske programe u Sveučilišnim centrima u Varaždinu i Koprivnici Logistike i mobilnosti, no sam program diplomskog studija proizašao je iz međunarodnog projekta u suradnji s Gradom Koprivnicom.

Najveći problem takvih inovativnih programa je nerazumijevanje ili percepcija prethodnog iskustva. Ako pogledate područje logistike, većina ga doživljava kroz prizmu skladišta i prijevoza. Međutim, danas logistiku gledamo kroz sve poslove, postupke i procese u realizaciji proizvoda i usluga. Tako da su i danas najpoznatije tvrtke kao Amazon zapravo logističke tvrtke. Uzmite organizaciju jednog događanja poput Olimpijade i shvatit ćete da je za mjesec dana sportskih i ostalih događanja potrebno četiri godine ozbiljnih logističkih aktivnosti i poslova.

S druge strane, imamo područje održive mobilnosti, odnosno urbane mobilnosti koja je sastavni dio pametnih tehnologija industrije 4.0 i pametnih gradova u digitalnoj transformaciji društva. Ili elektromobilnost, uporaba dronova i sl.

Što studente najviše potiče na rad tijekom nastavnog procesa? Što je najvažnije da i studenti i nastavno osoblje budu zadovoljni?

Za početak mislim da je ključ uspjeha motiviranost i nastavnika i studenta. S druge strane, otvorenost i spremnost na suradnju. Nastava je dvosmjeran proces u kojem obje strane moraju dati dio sebe da bi zajedno ostvarile ciljeve. Za nas profesore važno je osluškivati bilo studenata, biti uz njih i za njih kad god im  je to potrebno. Zagovornik sam studiranja po modelu koledža u kojem studenti žive i studiraju zajedno sa svojim profesorima. To je model koji omogućava kvalitetno studiranje i nadam se da ćemo jednog dana imati i tu mogućnost na našem sveučilištu.

Smatrate li da studenti nakon uspješnog okončanja studija na Sveučilištu Sjever imaju dovoljno znanja i vještina da bi mogli nalaziti svoje mjesto na tržištu rada?

Velik broj studenata koji su završili smjer vezan uz logistiku, danas je na odgovornim poslovima i pozicijama u gospodarstvu u Hrvatskoj i svijetu. O tome jesu li kompetentni govori i njihovo napredovanje pa ću pokušati odgovoriti primjerom. Jedan kolega, naš bivši student, nazvao me nakon nekog vremena da mi kaže kako je sretan što u je velikom projektu njegove tvrtke izabran kao član tima, no da je ponosan što on jedini sve alate koje su strani konzultanti tijekom projekta tražili da se implementiraju već znao, jer ih je naučio tijekom studiranja na našem studiju. Smatram da taj primjer daje odgovor na vaše pitanje.