Izv. prof. dr. sc. Bojan Šarkanj pročelnik je Odjela za prehrambenu tehnologiju Sveučilišta Sjever. Jedan od najmlađih studija na Sveučilištu prepoznat je najviše po tome što studenti, još za vrijeme studija, primjenjuju naučeno u praksi te po modernom, suvremeno opremljenom laboratoriju. Rođeni Međimurac objavio je brojne znanstvene radove, a 2018. godine dobio je  Državnu nagradu za znanost koji dodjeljuje Sabor Republike Hrvatske. Kakav je njegov odnos sa studentima, što misli o online nastavi, a i o svojoj znanstvenoj karijeri, otkrio nam je u intervju.

Dobili ste Državnu nagradu za znanost u području biotehničkih znanosti, za ukupnu znanstvenu produkciju u 2018. godini na području molekularne mikotoksikologije s naglaskom na razvoj metoda za procjenu rizika izloženosti mikotoksinima putem biomarkera. Kako je došlo do ideje da proučavate baš tu granu znanost?

Toksikologija hrane me još zanimala kao studenta prehrambene tehnologije i želio sam naučiti nešto više o tome. Gdje ima volje, ima i mogućnosti pa sam se odmah nakon diplome u manje od mjesec dana zaposlio kao znanstveni novak na projektu „Sinergističke smjese u antifungalnoj i antimikotoksikogenoj zaštiti hrane“. Na njemu sam napravio i svoj doktorat koji je upravo bio vezan s proučavanjem metabolizma plijesni i inhibiciji produkcije mikotoksina. Nakon doktorata sam nastavio odličnu međunarodnu suradnju koju sam bio uspostavio i to mi je pomoglo doći do vrhunskih uređaja koje, nažalost, u Hrvatskoj nemamo te shodno tome da objavim više izvrsnih znanstvenih radova u suradnji s najboljim međunarodnim znanstvenim timovima. Time se pokazalo da je važno imati dobru podlogu, dosta znanja i volje, a kasnije se lako možete prilagoditi bilo kojem timu, instrumentima ili novim tehnikama koje se u bogatijim zemljama više koriste. Inovativnost, mašta i želja za radom jako pomažu u znanstvenim radovima. Zapravo smo mi znanstvenici mala djeca koja nisu odrasla. Uvijek se pitamo kako to radi, što bi bilo ako to spojim drugačije ili kako nešto rastaviti na dijelove i zatim sastaviti, a da to bolje radi. Mi koji smo morali naučiti improvizirati kombinirati različite uređaje i tehnike, lakše se prilagodimo boljim uređajima, i imamo često više ideja kako njih iskombinirati da se dobiju još bolji rezultati.

 Jeste li očekivali kako ćete dobiti visoku državnu nagradu?

Procijenio sam s obzirom na kvalitetu i broj radova dosadašnjih dobitnika da imam dobre izglede pa sam se zbog toga i prijavio. Iako je dokumentacija bila golema, trud se na kraju isplatio.

Prehrambenu tehnologiju ste izučavali od srednje škole pa sve do doktorskog studija. Kako se rodila ljubav za tu vrstu znanosti?

Točno je, završio sam Srednju školu Vladimir Prelog kao prehrambeni tehničar, nakon čega sam nastavio u svom području visoko obrazovanje. Na kraju srednje škole bio sam zbunjen, nisam bio siguran je li uopće Sveučilište za mene, ali čvrsto sam odlučio dati sam sebi priliku. U srednjoj školi nisam bio među najboljim učenicima, ali mogao sam dobro povezivati i logički razmišljati što mi je uvelike pomoglo na Sveučilištu gdje se više cijenilo razmišljanje nego ponavljanje informacija. Također prvi kolokvij koji sam pao bio je baš iz Opće i analitičke kemije, koju danas i predajem na Sveučilištu Sjever. Taj pad me dobro protresao i shvatio sam da se treba malo potruditi ako želim položiti ispite. Nakon tog pada, ostatak školovanja sam shvatio ozbiljnije što su pokazali i rezultati. Ostale ispite sam polagao logički i povezivao ih u cjeline te brzo riješio sve što mi je na studiju ostalo i prvi diplomirao na godini.

To mi je otvorilo vrata u brzo zaposlenje na Sveučilištu gdje sam radio kao znanstveni novak. Imao sam izvrsnog mentora, također dobitnika državne nagrade za znanost, koji mi je na početku „popio“ brdo živaca i nije bilo lako s njim raditi, ali nakon teškog početka stvorio je od mene odličnog znanstvenika koji na sve kritički promatra, uvijek traži dokaz, potvrdu rezultata i mehanizam po kojem to sve funkcionira. Ni jedna varijabla ili konstanta nije smjela biti nepoznanica, a ono što je bilo nedefinirano bilo je jasno naglašeno i odmah tema za sljedeće istraživanje. Također zbog sretnih okolnosti (odlazak na Erasmus stipendije i stvaranje dobrih kontakata diljem svijeta) dobio sam interdisciplinarni pristup svojim znanstvenim radovima koje sam uvijek gledao s različitih strana – kao kemičar, prehrambeni tehnolog, nutricionist, toksikolog, a to mi je pomoglo da lakše interpretiram rezultate istraživanja i približim ih čitateljima.

Kakav je Vaš pogled na studente Sveučilišta Sjever i njihov odnos prema prehrambenoj tehnologiji?

 Sveučilište Sjever ima najbolje studente! To ne govorim samo kao pročelnik, nego zaista to mislim. Nas ima relativno malo i to nam je prednost. Mi se svi međusobno poznajemo i imamo odličnu komunikaciju. Većina studenata je dobro upoznata s radom prehrambene tehnologije jer mi na svim događajima imamo najukusnije radionice. Kod nas uvijek ima nešto dobro za pojesti ili popiti, zbog toga ni jedan prehrambeni tehnolog nikad nije gladan ili žedan. Na Odjelu za prehrambenu tehnologiju studenata ima još malo pa ih potičem na međusobna i međunarodna druženja putem odlazaka na Tehnologijade, Agrobionutrijade, Erasmus i CEEPUS stipendije, te naravno kroz naša međusobna druženja, bilo uz roštilj ili kroz rad u voćnjaku. Važno je sada napraviti dobro međusobno povezivanje. Kasnije, kad se zaposle, lakša će im biti komunikacija i suradnja na tržištu. Ja također tako maltretiram svoje kolege iz sveučilišnih dana kad nešto trebam na brzinu riješiti.

Razgovarala Ljubica Amalia Selak