Ja sam Mateo Huzejrović i proveo sam svoj 4. semestar u sklopu Erasmus+ programa u Slovačkoj, na University of Ss. Cyril and Method u Trnavi. Prijave za sudjelovanje u programu su se vršile tijekom prosinca 2014. godine i nisam očekivao da ću biti primljen. Srećom, bio sam odabran za sudjelovanje u tom programu. Nakon prvog tjedna kojeg sam proveo pohađajući nastavu na njihovom fakultetu, primjetio sam nekoliko velikih i pozitivnih razlika u načinu na koji se vrši i vodi njihova nastava te opći mentalitet ljudi u Slovačkoj.

Na UCM-u se izvođenje nastave bazira uglavnom na praktičnom dijelu, studente se potiče da budu kreativni i kritični, a atmosfera je veoma opuštena. Skoro svi radovi se završavaju na samoj nastavi, a to se primjenjuje upravo u području predmeta koji se bave audio-vizualnom produkcijom te radom u programima za grafičku produkciju i oblikovanje u svrhu stvaranja novinskih izdanja koje njihovo sveučilište već gotovo 10 godina uspješno vodi. Ljudi u Trnavi, na našem fakultetu i općenito u Slovačkoj su otvoreni, pozitivno gledaju na stvari oko sebe, druželjubivi su i uvijek spremni pomoći.

Ono što je definitivno za mene bio veoma bitan faktor u zbližavanju sa domaćinima i upoznavanju njihove kulture i načina života je svakako bilo poznavanje njihovog jezika. S obzirom na to da su slovački i hrvatski jezik veoma slični, iako možda ne na prvi pogled, trebalo mi je nekoliko dana da razumijem gotovo sve što domaćini pričaju, a nekoliko tjedana da i sam počnem pričati na slovačkom, doduše ne jednako tečno kao i oni, te uz probleme vezane sa nedostatkom vokabulara. Koristeći studentske povlastice koje smo dobili prilikom dolaska u Trnavu, dosta sam često putovao po čitavoj Slovačkoj i dalje sa drugim kolegama iz Erasmus programa te domaćinima. Budući da smo imali pravo na besplatne karte za željeznički promet, putovanja je bilo mnogo, no uglavnom na relaciji Trnava-Bratislava, jer je grad veoma zanimljiv te mi je tijekom ovih proljetnih mjeseci dobro koristio za provođenje slobodnog vremena, kroz odmaranje uz Dunav, obilazak starog grada te pješačenje do austrijske granice i nazad.

Također sam iskoristio priliku kada sam imao malo više slobodnog vremena te sam se zaputio zajedno sa još nekoliko Erasmus kolega u zapadnu Ukrajinu. Tijekom svojeg srednjoškolskog obrazovanja sam sudjelovao u još jednom programu razmjene koji me odveo u države Europe za koje sam mislio da nikada neću vidjeti ili posjetiti i svaki put je bio podjednako jedinstven i zanimljiv, ali niti jedno od tih iskustava se ne mogu usporediti sa onim koje sam stekao u Slovačkoj. Slovačka mi je pokazala kako se pozitivnim stavom, uz opuštenu radnu atmosferu, u duhu prijateljstva, suradnje i sporazumijevanja mogu napraviti veliki i kvalitetni radovi te postići velike stvari. Moje Erasmus iskustvo je bilo među najboljim iskustvima u mom životu te bi svakako preporučao svakome da sudjeluje u ovom programu i istraži svijet oko nas.