U sklopu trodnevnog predotvorenja Venecijanskog bijenala - 18. međunarodne izložbe arhitekture, službeno je predstavljen i hrvatski paviljon i projekt „Same as it Ever Was“. Uz povjerenike nastupa, arhitekte Miu Roth i Tonča Čerinu, hrvatski paviljon smješten u prostorima Arsenala otvorili su ministrica kulture i medija RH dr. sc. Nina Obuljen Koržinek te predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Roman Šilje. 

Član autorskog tima čini i naš profesor s Odsjeka medijskog dizajna doc. art. Niko Mihaljević.

Povjerenici hrvatskog nastupa na Bijenalu su arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina, a multidisciplinarni autorski tim koji je koncipirao i realizirao projekt „Same as it Ever Was“ čine arhitekti Mia Roth, Tonči Čerina i Luka Fatović te dizajneri Vedran Kasap, Ozana Ursić, Niko Mihaljević i Ivica Mitrović.

Hrvatski paviljon oda je ambijentima suživota divljeg i domaćeg, prirodnog i proizvedenog, živog i neživog. Ishodište projekta je močvarno područje Lonjskog polja gdje kulturni krajolik nastaje stoljetnom simbiozom prirode koja je u stalnoj mijeni i zajednica koje mu se prilagođavaju. Hrvatski paviljon izveden je kao prostorna instalacija koja oblikovno pripada bestijariju vidikovaca u močvarnom području Lonjskog polja. 

Značajan segment ovogodišnjeg nastupa Hrvatske na Venecijanskom bijenalu je i popratni diskurzivni program radionica i istraživanja koji će se odvijati na niz lokacija i edukacijskih ustanova za vrijeme trajanja Bijenala (Venecija, Ljubljana, Split, Motovun, Milano te Lonjsko polje), kao kontinuirani laboratorij u stvarnom vremenu, usmjeren na istraživanje budućnosti arhitektonske prakse i obrazovanja. Hrvatski paviljon i diskurzivni program otvoren je okruglim stolom u prostoru paviljona na kojem su sudjelovali Martin Avila (Konstfack, Stockholm), Harriet Harriss (Pratt Institute, New York) te James Auger (Crap Futures, ENS Paris-Saclay), uz moderiranje Ivice Mitrovića (Umjetnička akademija, Split), kustosa diskurzivnog programa. 

U nastakvu su izjave za medije: 

Nina Obuljen Koržinek, Ministrica kulture i medija RH:  „Jako smo ponosni na ovaj nastup i izložbu koja već ima lijepi odjek u javnosti. Prisutnost Hrvatske na Bijenalu u Veneciji uvijek je prilika je promociju hrvatske kreativnosti, a ono što je posebno na ovogodišnjem arhitektonskom bijenalu je promišljanje trenutka u kojem živimo. Kuratorski i autorski tim sa suradnicima izvrsno je odgovorio na postavljenu temu bijenala. Mi smo generacija koja je spoznala  da ovako dalje ne ide i da moramo preokrenuti trendove kako bismo osigurali budućnost za generacije koje dolaze iza nas. "

Mia Roth, povjerenica hrvatskog nastupa i članica autorskog tima paviljona: “Odgovarajući na tematski okvir “Laboratory of the Future” kojeg je postavila arhitektica Lesley Lokko, kustosica ovogodišnjeg bijenala, i u fizičkom i u diskurzivnom obliku izlažemo segmente kontinuiranog interdisciplinarnog procesa. Interpretirali smo njezinu temu kao poziv na novi pristup prostoru i okolini, preispitujući kanone, granice i formalne jezike kojima govorimo. Naš paviljon istražuje odnose onoga što dolazi od prirode i onoga što proizvodi kultura, te kako se te granice zamućuju. Kao ishodište uzeli smo Lonjsko polje kao primjer sustava osjetljive ravnoteže koje prolazi kroz radikalne promjene tijekom godine. Ljudi su se tim promjenama prilagodili kroz vrijeme ne radeći protiv fluksa, već sinkrono s njim. To predstavlja lekciju iz otpornosti koju možemo uzeti za ishodište projektiranja suradnje u budućnosti – ljudi, žive i nežive prirode, tehnologije... Uz to, naš projekt postavlja pitanje kako prostor utjelovljuje takve simbioze, kakva okolina je u funkciji razumijevanja tih fenomena ili iz njih proizlazi.”

Tonči Čerina, povjerenik hrvatskog nastupa i član autorskog tima paviljona: “Paviljon je dvostruko prisutan – kroz fizičku instalaciju u Arsenalima i kroz seriju radionica, razgovora i tekstova koji se razvijaju tijekom trajanja bijenala na različitim lokacijama. Naša prostorna instalacija u Veneciji sadrži fizičke i nefizičke segmente koji sempliraju i parafraziraju poznato, oslanjaju se na elementarno prepoznavanje temeljeno na kolektivnim memorijama. Oblik kojeg formiraju stotine drvenih letvica jasena, vrste koja je domaća u Lonjskom polju, lebdi unutar pravilnog rastera stupova. Međuovisni su, strukturno se podržavaju. Ne predstavljaju ilustraciju konkretnog ili mimikriju, već postoje na granici poznatog i podsvjesno prepoznatljivog, izazivaju želju za otkrivanjem. Paviljon djeluje kao uređaj koji nakratko mijenja perspektivu neposrednog okoliša, utjelovljenje teme koju ćemo prije razumjeti tijelom u prostoru samog paviljona nego kroz napisanu statistiku.”

Luka Fatović, član autorskog tima: “Vertikalni konstruktivni elementi formiraju pravilni raster čeličnih stupova i pridržavaju strukturu volumena koja istovremeno ukrućuje raster. Čelična struktura isprepletena drvenim letvicama levitira u prostoru. S njom je definiran prostor zaustavljanja, okupljanja, promatranja i slušanja - u volumen je ugrađen zvuk, projekcija i svjetlo. Donja zona čeličnih stupova namjerno nije obrađena, njihova korozija povezuje poplave Venecije i Lonjskog polja. Pojedini elementi proizvedeni u Hrvatskoj dopremljeni su u Italiju u segmentima i sastavljeni na licu mjesta. Izvedba u Veneciji je logistički pothvat kojeg treba precizno isplanirati, a jednostavna montaža i demontaža omogućuju i ponovno sastavljanje paviljona u Hrvatskoj. Želja da se nijedan element nakon izložbe ne baci uvjetovala je sve korake izvedbe.”

Ivica Mitrović, kustos diskurzivnog programa i član autorskog tima paviljona: “Diskurzivni program bavi se promišljanjem uloge obrazovanja u području arhitekture i dizajna u vremenima koja dolaze, propitujući kako ove discipline mogu pokrenuti promjene prema drugačijima budućnostima. Program se sastoji od sedam događanja koja će se održavati kroz ovu godinu, paralelno s trajanjem Bijenala, na kojima očekujemo sudjelovanje više od 200 internacionalnih participanata. Programom smo željeli izmjestiti aktivnosti iz samog paviljona i staviti ih u međunarodni kontekst. Započeli smo radionicom na Politecnico u Milana u veljači, a nastavili s ovim razgovorom na otvaranju gdje su nam gosti bili istaknuti edukatori, Harriet Harris s Pratt Instituta u New Yorku, James Auger sa sveučilišta ENS Paris Saclay i Martin Ávilas akademija Konstfack u Stockholmu. Tijekom trajanja biennala nas očekuju međunarodne radionice u Ljubljani, Lonjskom polju, Motovunu i Splitu te završna prezentacija ponovo ovdje u paviljonu pred kraj ovogodišnjeg Bijenala, kada ćemo prezentirati knjigu koja će uključiti sadržaje nastale kroz ove aktivnosti i, nadamo se, biti prilog novim obrazovnim programima u području dizajna i arhitekture okrenutim prema promjeni.”

 Vedran Kasap i Ozana Ursić, autori produkt dizajnerskih elemenata paviljona i članovi autorskog tima: “Dizajn objekata smještenih u paviljon interpretira stvaralačko iskustvo i tradicionalne zanatske vještine. Karakterizira ga racionalnost u korištenju resursa, dovitljivost u oblikovanju životnog i radnog prostora, alata i okoline. Reorganizaciju prostora posjetitelj može iskusiti kroz interakciju s višefunkcionalnim jedinicama namještaja formirajući nove oblike i funkcije spajanjem ili razdvajanjem prisutnih elemenata.“

 Niko Mihaljević, autor zvučnih kompozicija u paviljonu i vizualnog identiteta nastupa te član autorskog tima: “Zvučna kompozicija koja se može čuti unutar paviljona bavi se odnosom tehnologije i prirode, odnosno, faune Lonjskog polja. Riječ je o oskudnoj, perkusivnoj trokanalnoj kompoziciji koja se sastoji od imaginarnog muzičkog dijaloga tri dokone rode. Glasanje karakteristično za ove ptice umjetno je rekreirano softverskom sintezom zvuka, a zvučni vokabular ptica proširen je i nadograđen korištenjem digitalnih alata. Rezultat je serija začudnih, zaigranih vinjeta koje balansiraju između organskog i artificijelnog. Vizualni identitet projekta “Same as it Ever Was” oslanja na meditativne, statične snimke polja na kojima su zatečene životinje u nesmetanoj interakciji s krajolikom, u svojoj svakodnevnoj usporenoj dinamici. Odabrani prizori ove koreografije prirode, provučeni kroz zemljane, smeđe tonove, reproduciraju se na svim programskim materijalima.”

Venecijanki bijenale 2023. – 18. međunarodna izložba arhitekture za javnost se otvara 20. svibnja 2023. i traje do 26. studenog 2023. https://www.labiennale.org/en/architecture/2023

Autorski tim: Mia Roth i Tonči Čerina surađuju od 1999. godine i za svoj su rad osvojili brojne domaće i međunarodne nagrade. Isprepliću praksu s pedagogijom i istraživanjem, posebno  fokusirajući se na prostorne izraze javnog interesa. Luka Fatović član je ureda Roth&Čerina od 2019. godine i suradnik na nizu nagrađivanih projekata. Vedran Kasap i Ozana Ursić od 2012. godine rade zajedno kao Clinica Studio, vodeći ured za prostorno oblikovanje, muzejske izložbe i dizajn interakcija. Niko Mihaljević vizualni je umjetnik, grafički dizajner i predavač. Mia, Tonči, Vedran, Ozana i Niko dio su tima koji je projektirao infrastrukturu za posjetitelje Lonjskog polja. Ivica Mitrović od 2001. godine istražuje i bavi se obrazovanjem u području kritičkog i spekulativnog dizajna. Tim isprepliće svoje interese i preokupacije u hrvatskom paviljonu, spajajući instalaciju sa širokim diskurzivnim formatom o mogućim budućnostima.

Photo credit: Bosnić+Dorotić

Službene stranice projekta „Same as it Ever Was“:

Web: sameasiteverwas.hr

Facebook: facebook.com/CroatianPavilionVenice

Instagram: instagram.com/croatian_pavilion_2023/

Organizacija i produkcija: Udruženje hrvatskih arhitekata – UHA / Partneri i sponzori: Turistička zajednica grada Zagreba, Hrvatska pošta d.d., MARKOJA d.o.o., JANAF d.d., Hrvatske autoceste d.o.o., Zagrebačka banka d.d., Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje, ZUMTOBEL Hrvatska