Doc. dr. sc. Predrag Brlek: Logistika je zanimanje budućnosti, a Sveučilište Sjever ima jedinstveni studij logistike u Europi

Doc. dr. sc. Predrag Brlek, pročelnik Odsjeka za logistiku i održivu mobilnost na Sveučilištu Sjever, u Sveučilišnom centru Koprivnica, zahvaljujući svojem prijašnjem radu i obrazovanju, uspješno je proveo niz projekata iz područja prometa te čak dva EU projekta – „Low-carb (Interreg)“ i „Take a Brake!“. O tim projektima, studiju, Sveučilištu Sjever i budućim planovima, razgovarali smo s pročelnikom Brlekom koji nam je otkrio i kako je prošla online nastave te veseli li se povratku u učionice.

Obrazovanje ste stekli na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Radili ste potom na Institutu prometa i veza te na Veleučilištu „Nikola Tesla“ u Gospiću. Možete li navesti prednosti rada i studiranja na Sveučilištu Sjever u odnosu na druge institucije?

Sveučilište Sjever ima veliku sreću što je najmlađe javno sveučilište u RH te iz tog razloga ima i vrlo moderne kurikulume i programe. U slučaju programa na Odjelu logistike i održive mobilnosti, potrebno je spomenuti da je kurikulum za diplomski studij izrađen kroz europski projekt Civitas Dynamo, te se kao takav, svojom interdisciplinarnošću ističe kao jedinstveni takav program u Europi, a najbolje ocjene dobio je od respektabilnih stranih sveučilišta i institucija. Na tom je tragu i preddiplomski studij Logistike i mobilnosti koji je prošle godine moderniziran, kako bi mogao pratiti zahtjeve diplomskog studija, kao vertikale ili druge stepenice našim studentima.

Koje biste još komparativne prednosti Sveučilišta Sjever naveli?

Najveće prednosti našeg sveučilišta su upravo ove koje sam naveo ranije, a to je moderan pristup studiranju i suvremeni programi. Još jedna stvar, a nju smatram da je jako važna, jest i ta da je naše sveučilište integrirano i da se u njemu susreću razni smjerovi od umjetničkih, preko tehničkih do društvenih i humanističkih te ostalih. To nas opet čini jedinstvenim jer nismo strogo vezani za samo jednu znanost, a to nam daje veće mogućnosti u razvoju studenata, profesora kroz neke zajedničke akcije ili projekte.

Koliko je rad na Sveučilištu Sjever utjecao na vaš život i karijeru?

Rad na Sveučilištu Sjever pruža velike mogućnosti razvoja u znanstvenom i profesionalnom smislu. Tijekom tri godine, koliko sam na Sveučilištu, uspjeli smo „uloviti“ nekoliko europskih projekata, za koje smatram da su jako važni za usavršavanje mene kao nastavničkog kadra, jer sam s time uvijek na izvoru novih informacija, što je opet jako dobro za studente koji time dobivaju svježe podatke koji su im potrebni za njihov razvoj kao osoba i stručnjaka. Osim toga, treba istaknuti da su kroz sve ove projekte studenti bili uključeni u istraživanja u većoj ili manjoj mjeri, što je također važno da oni mogu vidjeti što je sve moguće nakon završetka njihovih studija.

 

Pročelnik ste Odsjeka logistike i mobilnost na Odjelu za logistiku i održivu mobilnost. Kakve interese mora imati mlada osoba da mu zbog toga preporučite Vaš studij?

Svakoj mladoj osobi koja prati razvoj tehnike i tehnologije mogu preporučiti ovaj studij jer, kao što se volimo hvaliti s uzrečicom da je „logistika zanimanje budućnosti“, možemo svakako reći i da je zanimanje sadašnjosti. Nijedna ozbiljna tvrtka kod nas, ali i u svijetu, ne može bez logistike, dok sve to ne bi bilo moguće da nema prometa, odnosno mobilnosti. Stoga, pojmovi kao što su „dron“, „virtualne naočale“, „smart city“, „inteligentni transportni sustavi“ našim studentima nisu „špansko selo“, nego nešto s čime se svakodnevno susreću.

Mogu dati samo jedan primjer, koji je u ovoj pandemiji došao do izražaja, a to je da su upravo tvrtke koje imaju istaknutu logistiku i koje su se mogle prilagoditi „novoj normali“ uspjele održati, a čak i prosperirati. Ovdje prije svega mislim na tvrtke koje imaju dostavu, od hrane i pića, preko „igle do slona“, bilo na tradicionalan način – biciklima, ili pak moderan način – dronovima.

 

Gdje osoba koja završi studij Logistike i održivu mobilnost  može pronaći svoje mjesto, ne „pod suncem“, nego na tržištu?

Kako je naš studij koncipiran interdisciplinarno s mješavinom prometnih i logističkih, kao tehničkih kolegija te općih i ekonomskih s druge strane, velike su mogućnosti zapošljavanja naših studenata. U općenitim razmjerima, oni se mogu zaposliti u svim tvrtkama s razvijenom logistikom, preko javnih uprava u uredima za prostorno prometno uređenje itd. Kako bih približio malo čitateljima spektar poslova, nabrojat ću neke tvrtke u kojima naši „alumni“ rade – Podravka, Belupo, PIK Vrbovec, Hrvatske željeznice, srednje škole s prometnim smjerovima, upravni odjeli za promet županija, gradova, općina…

Sudjelujete u dosta projekata kojim se predlažu projektna rješenja u prometu. Koje biste posebno istaknuli?

U svojoj profesionalnoj karijeri, a posebno u trinaest godina rada u Institutu prometa i veza, kao krovnoj znanstveno-stručnoj ustanovi povezanoj uz prometne probleme, ali i kasnije, učestvovao sam kao voditelj ili koautor na više od stotinu prometnih studija, projekata i elaborata koji su se bavili prometnim planiranjem, prometnim projektiranjem, s naglaskom na sigurnost u prometu, s kojom se bavim cijeli profesionalni dio, a i tematika doktorskog rada bila je vezana uz to.

Kao jedan od prvih dokumenata na kojima sam sudjelovao, svakako bih naglasio izradu prve Strategije prometnog razvitka Republike Hrvatske pri čemu sam dobio veliku širinu spektra što je sve moguće kroz istraživanja u prometu. Nadalje, kao član ekspertne skupine, sudjelovao sam u izradi Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa 2011-2020, čiji je glavni cilj bio smanjenje prometnih nesreća i smrtno stradalih za 50% u tom razdoblju. Nažalost, velika je vjerojatnost da se ovaj cilj neće ostvariti u potpunosti, no bit ćemo vrlo blizu tog cilja.

Osim toga, sudjelovao sam u pilot projektu „e-call“ (HeERO - Harmonised eCall European Pilot), koji je elektronički sigurnosni sustav koji se ugrađuje u vozila i satelitskom tehnologijom hitnim elektroničkim pozivom u sustavu 112 automatski alarmira hitne službe i javlja im lokaciju ozbiljnih prometnih nesreća na cestama. Ova usluga ugrađuje se u sve automobile proizvedene od 2018. godine. Od projekata na kojima sudjelujem kao voditelj na Sveučilištu Sjever istaknuo bih Interreg projekte vezane za održivu mobilnost „Low-Carb“ (Capacity building for integrated low-carbon mobility planning in functional urban areas) i „E-MOB“ (Integrated actions towards enhanced e-mobility in European regions).

Prošle godine neki moji kolege bili su na zanimljivom predavanju ovdje na Sveučilištu Sjever predstavnika jedne institucije iz Švicarske koji su prezentirali suvremena rješenja po pitanju sigurnosti ponajprije pješaka, ali i ostalih sudionika u prometu. Prema Vašem mišljenju, koliko na sigurnost u prometu utječe logistika i infrastruktura, a koliko to ima veze s prometnom kulturom građana u pojedinim zemljama?

Da. Radi se o projektu švicarsko-hrvatske suradnje pod nazivom „ZakOČI – Take a Brake!“ u kojem je Sveučilište Sjever partner, a uz glavnog partnera udrugu Roda, tu su još i švicarski partner CareCROSS, gradovi Koprivnica i Zaprešić te općina Bale. Cilj je temeljem švicarskih pozitivnih iskustava povećati sigurnost u prometu, prvenstveno djece na putu u školu, na igralište ili slobodne aktivnosti. U ovom projektu je aktivno sudjelovalo sedam studenata diplomskog studija Održive mobilnosti i logistike, koji su nakon posjeta švicarskim gradovima Zürichu i Baselu, predložili neke intervencije u prostoru koje bi mogle povećati sigurnost djece u navedenim gradovima. Do kraja ove godine bi se te intervencije trebale provesti pa se baš veselimo vidjeti to uživo. A da odgovorim i na pitanje, prometna kultura je „broj 1“ za sigurnost u prometu, a tek onda dolaze infrastruktura, vozila i sve ostalo što može utjecati na sigurnost.

Konkretno, kakva je razlika u prometnoj kulturi Švicaraca i Hrvata?

U Švicarskoj se o prometnoj kulturi i ponašanju u prometu uči od malih nogu. Kreće se u vrtiću s četiri godine, kada posebno obučeni policajci dolaze u vrtiće i objašnjavaju djeci kako se treba ponašati u prometu i to postepeno prema uzrastu. I tako svake godine, sve do dvanaeste godine. A svake se godine apostrofira nešto novo, što je toj djeci u tom trenutku potrebno, a sve je to lijepo predstavljeno u priručnicima i prilagođeno uzrastu djece.

Svaki švicarski grad ima poligone za djecu pješake i bicikliste na kojima se oni obučavaju te nakon toga izlaze na ulice grada i prilagođavaju se realnim situacijama. Stoga nije čudno vidjeti usred Züricha izrazito malu djecu kako sami prelaze cestu na označenom pješačkom prijelazu, a automobili se zaustavljaju, sami od sebe!

Za Vas profesore, kao i za sve nas, velika je bila novost izvođenje online nastave. Kako ste se prilagodili tome izazovu?

Na početku je bilo dosta „čupavo“ jer niti mi niti studenti nismo bili spremni na taj izazov i nismo baš znali što treba. Danas, s odmakom, vjerujem da smo se već svi prilagodili, savladali sve tehničke zahtjeve ovakve nastave i čini se da sve dosta dobro funkcionira.

Kako su studenti prihvatili online nastavu?

Reakcije studenata su stvarno većinom pozitivne. Pogotovo na pravu online nastavu u realnom vremenu, koja je i najbliža nastavi u učionici.

Nedostaje li Vam ipak druženje u učionici?

Da.

Razgovarao Antonio Glavač